Ako se želiš hraniti zdravo, povrće je neizostavni dio tvojeg jelovnika. Pri tom, tvoj bi tanjur trebao biti što šareniji i sadržavati različite vrste povrća – crvenog poput rajčice, ljubičastog poput cikle, narančastog poput bundeve i mrkve, žutog poput paprike i dakako, što više zelenog.
Povrće je savršena hrana jer sadrži puno vlakana, minerala i vitamina. Zapravo, kad spominjemo vitamine, obični prvo pomislimo na voće, ali tu smo u zabludi - prava riznica vitamina nalazi se – u povrću!
O vitaminima se puno govori i svi znamo da je nedostatak bilo kojeg vitamina loš, ponekad i opasan. No, zašto su vitamini zapravo važni? "Možete to zamisliti kao ključ i bravu: vitamini su ključ za škrinju s blagom punu hranjivih tvari", pojašnjava nutricionistkinja Daniela Grach za Nachrichten.at.
Šarenilo na tanjuru
Naravno, hranjive tvari nužne su kako bi naš organizam normalno funkcionirao. S obzirom na to da je svaka pojedina vrsta voća bogata različitim vitaminima i mineralima, najbolje je kombinirati što više vrsta. Tako, na primjer, rikola je izuzetan izvor vitamina C – sadrži ga čak dvostruko više nego naranča, piše vogue.de.
Osim toga, ova niskokalorična vrsta salate izuzetno je bogata vlaknima te mineralima poput željeza, kalcija, kalija, cinka i fosfora, a osim vitamina C, dobar je izvor i B vitamina. Na samom vrhu popisa superhrane nalazi se i ovo povrće:
Špinat - koji je bogat vitaminima A i K,
Mrkva – koja je odličan izvor vitamina A,
Brokula – sadrži kalij, folnu kiselinu te vitamine C i K,
Češnjak - sadrži vitamin C te vitamin B6,
Kelj – izniman je izvor kalija, kalcija, bakra, kao i vitamina A, B, C i K.
Potočarka je najzdravije povrće
Ipak, istraživači sa Sveučilišta William Paterson u New Jerseyu željeli su doznati koja vrsta povrća je najzdravija jer sadrži najviše vlakana, minerala i vitamina te se ispostavilo da je apsolutni pobjednik - potočarka. Ova biljka u narodu ima mnogo naziva: vodena kraljica, dragušac, kostriš, bobovec, ljuti mokriš, resnik... A naziva se i “biljka čistih voda”, jer u pravilu raste samo u čistoj vodi, a rijetko se može naći u vodi stajaćici.
Zbog svog ljutkastog okusa koji podsjeća na senf, danas se potočarka koristi pretežno kao dekoracija, ali naši stari poznavali su njezina ljekovita svojstva i jeli su je puno češće. Potočarka ima antioksidativna, antibakterijska, protuupalna, ali i antikancerogena svojstva i može se reći da je moćnija od multivitaminske tablete jer sadrži glukozinolate, vitamine C, E i B skupine, minerali i bioelemente. Osim toga, sadrži lutein, ali i dosta joda pa se preporučuje biti na oprezu s konzumacijom potočarke kod onih koji pate od hipertireoze.
Ovu samoniklu biljku rijetko se nalazi po supermarketima (uglavnom samo u jesen i proljeće), ali ju možeš jednostavno uzgojiti i kod kuće. Biljaka voli sjenu i važno je da uvijek ima dovoljno vode. Listići potočarke mogu se dodati na šnitu kruha s namazom po želji ili mogu biti dio salate u kombinaciji s drugim povrćem. Također, potočarku je moguć pripremiti kao juhu ili na način na koji inače pripremamo špinat.
