Američki Kongres otkrio je da je jedan od najizdašnijih izvora prihoda talibana i ostalih pobunjenika u Afganistanu vojni proračun SAD-a. Dokument koji su na 79 stranica sastavili istražitelji navodi da bitan dio od 2,16 milijardi dolara ugovora s privatnim tvrtkama za cestovni prijevoz opreme i potrepština za američke vojnike u Afganistanu završi u rukama ratnih lordova i talibana, kojima su afganistanske kompanije prisiljene plaćati “cestarinu” kako bi ih odvratile od napada na svoje konvoje. U skladu s tim dokument se službeno zove “Gospodar rata d. d. – iznuda i korupcija preko opskrbnog lanca SAD-a u Afganistanu”, a kao cijena za siguran prolaz jednog kamiona na glavnoj afganistanskoj prometnici između Kabula i Kandahara navodi se između 1500 i 15.000 dolara.
Za Afganistan zapadne demokracije već godinama navode da se iz bijede i rata ne uspijeva istrgnuti ponajprije zbog korupcije, gospodara rata i proizvodnje heroina. U tom svjetlu porazno djeluje podatak da se među istaknutim osobama stotine milijuna dolara vrijednog kriminala na Hindukušu često spominju rođaci predsjednika Hamida Karzaija – čovjeka kojemu je Zapad prošle godine velikodušno oprostio bezočnu krađu na izborima na kojima je osvojio još jedan mandat. O kakvom je korupcijskom i vojnom udarcu na stabilnost zemlje riječ govori to što je 2,16 milijardi dolara otprilike desetina afganistanskog BDP-a.
Rođaci predsjednika Karzaija
O svemu je još u studenome 2009. detaljno pisao Investigative Fund. Vojska SAD-a prisiljena je u Afganistan dopremati sve što koristi – od municije, goriva, tehnike, do hrane, vode i toaletnog papira. Sve navedeno doprema u zrakoplovnu vojnu bazu Bagram, a odatle organizira konvoje kojima opskrbljuje svojih više od 200 baza i uporišta diljem zemlje. Za potrebe osiguranja cestovnog transporta vojska je od 2007. naveliko počela angažirati afganistanske tvrtke, od kojih se izdvaja njih šest koje su dobile nevjerojatne ugovore od po 360 milijuna dolara svaka.
Među njima ima i takvih, poput NCL Holdingsa, koja se prije nije bavila sličnim poslovima, ali joj je na čelu Hamed Wardak, sin ministra obrane Afganistana generala Abdula Rahima Wardaka. No, Wardak se barem školovao u SAD-u, dok je poveznica vlasnika Wata Group – braće Ahmada Rateba Popala i Rashida Popala – sa SAD-om to što su obojica nakratko zaglavili zbog krijumčarenja heroina. Prvoga su usto u listopadu 2001. kamere zabilježile na konferenciji za novinare u Pakistanu u svojstvu prevoditelja tamošnjeg talibanskog veleposlanika. Obojica braće inače su rođaci predsjednika Karzaija, kao i broj jedan Asia Security Group Hashmat Karzai.
Oboružani kalašnjikovima
Na terenu tvrtke same ili uz pomoć domaćih kooperanata organiziraju konvoje sa stotinama kamiona. Jedini je način za prolazak bez borbe širokim područjima Afganistana plaćanje talibanima ili lokalnim silnicima s privatnim dobro naoružanim vojskama. Procjenjuje se da se transport za potrebe vojske SAD-a u 70 posto slučajeva obavlja privatnim kamionima te da između 10 i 20 posto novca koji SAD za to izdvoji završava u rukama pobunjenika. Razlog zašto se te tvrtke, iako u osnovi zaštitarske, ne bore jest to što je SAD, poučen iskustvom Blackwatera koji je u Iraku nemilice pucao po civilima, ograničio opremu tim tvrtkama samo na kalašnjikove.
Njihova je vatrena moć stoga nikakva, za razliku od talibana i privatnih vojski. Afganistanska obavještajna služba – Nacionalna uprava za sigurnost – godine 2007. Amerikancima je navodno predložila da se novcem kojim bi se trebalo štititi konvoje, a u stvari se generira korupcija i jačaju talibani, radije financiraju vojne postrojbe za istu svrhu. Američka vojna logistika u međuvremenu uopće nije pitala kome se sve plaća za transport, a talibani su dobili i financijski razlog za nastavak borbe.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
