U Svetoj zemlji smo se već priviknuli i uhodali. Nedostaje nam lakše odjeće. Ovdje dnevna temperatura prelazi trideseti podjeljak Celzijeve ljestvice, a mi smo ipak pošli pod dojmom jeseni, unatoč upozorenju da je ovdje slično vrijeme kao kod nas tijekom rujna.

Dobili smo i kišne kabanice. Smiješno. Vjerojatno neki pokušavaju navući kišu. Unatoč rijetkim kišama, sve je zeleno. Cijela zemlja, bolje reći onaj dio koji smo mi prošli, isprepletena je cijevima. Kap po kap, ali kapi svugdje i nitko nije žedan.

No vratimo se razlogu zbog kojeg se nas, stotinjak Hrvata, sa svih prostora bivše nam zajedničke države, u organizaciji Udruge Sveta zemlja pošlo potražiti svoje korijenje. Mi smo bili pred špiljom gdje se rodila Marija, dotaknuli smo vrelo otkud je Marija zahvatila vodu, bili u svadbenoj dvorani gdje je Isus učinio prvo čudo…

Doduše, to su danas sve velebna zdanja svetih objekata. Hodali smo Kafarnaumom, gradom kojim je Isus hodao, vozili se čamcem po jezeru Galilejskom, polijevali se vodom rijeke Jordan obnavljajući svoje krštenje i vidjeli još mnoga mjesta i događaje opisane u Svetom pismu.

Napuštamo Galileju i grad Nazaret. Putujemo u najsvetije mjesto, ako uopće neko može biti svetije od drugog. No najprije idemo na goru Tabor. Tu se dogodilo poznato Isusovo Preobraženje. Inače, puno je tih brda koja se spominju u vrijeme Isusova života. Ovo brdo, u odnosu na naša brda je brdašce, kada su dimenzije u pitanju. Kilometar dugo i upola manje široku, Tabor nadvisuje morsku razinu za 588 metara. No prekrasno je ili smo svi po takvim dojmom.

Autobusom do sredine, a onda uskim vijugavim putom idemo taksijem. Umalo ne ostasmo bez naše dvije djevojke. Jedan Arapin zapeo za naše djevojke, posebice za dvije plavuše, zapravo malo su svjetlije kose i puti od većine žena. Vidjevši kako fra Mika dominira i stasom i glasom, Arapin mu ponudi pravo bogatstvo za mlade djevojke. – Za ove dvije dajem ti po sto deva, reče „paša“, i pruži ruku prema fra Miki. Javi se naša Hercegovka, jedna od odabranica, govoreći da ih je podcijenio, da one vrijede više. Arapin začas podiže još sto, tvrdeći da je to njegova posljednja.

Djevojke, i Hercegovka i Bosanka, rekle su da će razmisliti. Malo su im zavidjele druge žene, ali tako to biva u ljubavi. One su se ohladile kada su čule da već ima 14 žena.

Na gori smo se upoznali s detaljima oko preobraženja, pomolili se u još jednom prekrasnom objektu koje je zamislio glasovit arhitekt A. Barluci.

Na toj crkvi, uz svu ljepotu, za oči su nam zapele grede na stropu. Kada smo čuli da je to dar jednog Hrvata, i to iz Vukovara, onda smo im se i divili.

Spuštamo se uskim putovima, kojim taksisti voze bezglavo i krećemo put Jeruzalema, ne možemo propustiti posjetiti pećinu svetoga Ilije. Ta on je zaštitnik Bosne i Hercegovine. Pećina se nalazi iznad lučkoga grada Haife, trećeg po veličini u Izraelu. Čudesa, kao da smo u jednom našem gradu. Ulice čiste, ljudi šetaju, pred kafićima ispijaju piće, hodaju po trgovina, pravi utjecaj Zapada.



Sutra čitajte:

Križni put u Jeruzalemu

Njemački div pokreće proizvodnju u susjedstvu, planira zaposliti do 1.000 ljudi