Djelatnici Doma zdravlja iz Širokog Brijega nikada neće zaboraviti početak travnja 1992. godine, vrijeme kada su nad njihovim gradom letjeli zrakoplovi ispuštajući smrtonosni teret na bespomoćne civile. Dok su sirene za uzbunjivanje zavijale, a ljudi panično tražili zaklon od gelera, djelatnici Doma zdravlja žurili su kako bi stigli do ranjenih civila i pružili im pomoć.
- Odmah smo pristupili osnivanju križnog stožera i dogovorili aktivnosti te zadužili ljude gdje će i kako raditi. Nismo razmišljali o opasnosti, naši liječnici i sestre su jurili vozilima na sva mjesta gdje je trebalo, sjeća se dr. Mate Ćužić tih dana. Dvadeset godina nakon toga, djelatnici Doma zdravlja, od kojih su neki već godinama u mirovini, okupili su se na zajedničkoj večeri, evocirajući uspomene na te dane. Prepričavali su nevjerojatne detalje iz tih vremena. Govorili su o mrtvim ljudima koje su vozili u vozilima, o ranjenim civilima kojima su pružali pomoć, od kojih su mnoge odvozili u Split ili druge hrvatske gradove. Šali se dr. Ćužić na svoj i račun svojih prijatelja: “E moj Iko da ti pogibe mogli bi danas po komu dati ime našem Domu zdravlja, šali se jedan prijatelj. Vjeruju kako su uspješno odradili sve svoje zadaće u tim vremenima i ponosni su na te dane. Kažu da su imali sreće te nitko od njih nije smrtno stradao, premda su u tom razdoblju trojica djelatnika ranjena. Jezici su se posebno “razvezali” nakon nekoliko čašica vina, kada se za riječ trebalo izboriti.
