U stotinu metara ispod brda Tribošić dubokoj i kao u rogu mračnoj jami, čiju je tamu tek razbijalo prigušeno svjetlo s rudarskog “šljema”, trojica rudara gacaju po blatnjavoj gnjili, pokušavajući teškom mukom postaviti zadnju gredu u drveni potporni zid. “Livo, livo,.., tu je stavi”, kroz mrkli rudarski tunel odjekuju rudarske instrukcije, dok zidove klaustrofobičnog hodnika povremeno obasjavaju prigušeni snopovi svjetla.
U rudi nema kruha
Čim je posljednji čavao ušao u debelu drvenu gredu, hodnikom se raspostro vibrirajući zvuk goleme bušilice, iznad koje su se, kao neke aveti u bijelim zaprljanim kacigama, smjenjivale tri rudarske sjene. Još ova rupa, pucanj i utovar, objašnjavao je Žarko, rudar s gotovo tridestogodišnjim stažem u rudarskom oknu, detalje iz svog nimalo zavidnog posla. Nekoliko minuta kasnije tišinu u mračnim, stotinama metara dugim labirintima rudarskih hodnika, od kojih su neki stari i po 50 godina, prekinula je mukla tutnjava eksploziva. Razorni trotil razlomio je veliku kamenu stijenu iza koje se stoljećima taložio boksit. “Nek se izrači, pa onda idemo tovariti”, glasila je naredba nadzornika, dok su njegove kolege u sjeni rasklimane lokomotive s vagonima prikupljali snagu za utovar novih tona crvenog zlata. Okrijepljeni tek nekom konzervom, paštetom ili običnim komadom slanine, lijenim korakom ulaze u tamno okno, ne znajući hoće li im ovaj mjesec biti uopće isplaćena plaća, čiji je konačni iznos nepredvidljiviji od rezultata na sportskim kladionicama. S uplatom životnog osiguranja ili radnog staža, trenutačno su se pomirili. Nisu im pomogli ni česti štrajkovi, jalovi razgovori s općinskim i županijskim institucijama vlasti koje su ih uvjeravale da se od rude, unatoč plasmanu u Mađarsku, teško može nešto zaraditi. I dok se oni bore za golu plaću, topli obrok, a vlast ih uvjerava da je kopanje boksita bez rada ugašene mostarske Glinice sizifovski posao u kojem se ne da zaraditi kao prije rata, privatne građevinske tvrtke sa svojom mehanizacijom bez dopuštenja, ilegalno svaki dan kupaju i odvoze tone i tone boksita, na kojima se neki, kažu, zaradili milijune.
Ilegalci vezani s politikom
Dok širokobriješki i posuški rudari rudu vade na legalnim iskopinama, ilegalci poput termita to rade na svakom koraku, bez inspekcijskog nadzora. Nakon višegodišnje pljačke rudnih bogatstava Hercegovine, javašluka županijskih vlasti, Federalna uprava za inspekcijske poslove ovih dana proslijedila je SIPA-i i Federalnom MUP-u podatke o krađi boksita iz hercegovačkih rudnika vrijednog nekoliko milijuna maraka. Na popisu optuženih nalaze se tvrtke Rio iz Mostara, Dravel, Kop Vrila i Ivančević Transport iz Posušja, TIM-Z iz Širokog Brijega. One su, prema tvrdnjama Ibrahima Tirka, direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove, posljednjih nekoliko godina ilegalno iskopani boksit prevozile željeznicom i kamionima “te ga ilegalno prodavale u Zvorniku, Šibeniku, i Mađarskoj”.
Dio ilegalno iskopanog boksita, istina u manjim količinama, pronašli smo na teretnoj željezničkoj stanici u Mostaru. To su živi problemi s ilegalacima, kazuju nam zaposlenici na ovom boksitnom terminalu. Čak su, otkrivaju nam, bili primorani fizički braniti svoja odlagališta od ilegalaca, od kojih je dio njih rodbinski povezan s aktualnim bivšim političkim dužnosnicima. Zanimljivo da su ilegalni kopači rude od Uprave za neizravno oporezivanje tražili i dobili povrat PDV-a.
