Poslijeizborni plan dovođenja na vlast nove alijanse predvođene SDP-om, uz političko nasilje, medijsku harangu, razna podmetanja, doveo je BiH pred najveću krizu od Daytona naovamo. Najveće hrvatske i srpske stranke, prepoznajući ovu opasnost, otvoreno su se suprotstavile konceptu da jedan narod bude više konstitutivan i po toj osnovi drugima dodjeljuje prava, bira zastupnike, određuje vlast. Predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić ističe kako je protivljenje majorizaciji okupilo ključne hrvatske stranke na povijesnom ispitu nacionalne zrelosti.

Kako vidite proces međustranačkog pregovaranja i osobnog i političkog osporavanja nekih političkih lidera o uspostavi vladajućih koalicija?

Ne brine mene niti moje osobno niti stranačko osporavanje nego negiranje duha i realnosti Bosne i Hercegovine kao države tri ravnopravna konstitutivna naroda. Osporavanje legitimno izražene volje jednog naroda u procesu konstituiranja vlasti na razini države, entiteta i županija je zapravo negiranje konstitutivnosti naroda, a kad to rade politički predstavnici brojnijeg naroda, onda je to pokušaj dominacije.

Je li u BiH uopće u ovim vremenima i “ustavnim uvjetima” moguća programska koalicija na kojoj neki inzistiraju?

Da, moguća je, ali ne kao program jedne stranke u državi kakva je Bosna i Hercegovina nego kao kompromis i kompilacija programa i ciljeva stranaka koje imaju kapacitet stvoriti funkcionalnu vlast. To u uvjetima Bosne i Hercegovine, osim ukupnog kapaciteta donošenja odluka, sukladno Ustavu, podrazumijeva također većinski izborni legitimitet svakog od tri konstitutivna naroda te maksimalno moguću kompatibilnost parlamentarnih većina na relaciji država - entiteti, a kad je Federacija u pitanju, i županije.

Ima li HDZ 1990. svoju programsku platformu? Što je za Vas najvažnije uraditi u sljedećem razdoblju?

Da! Mi smo tu platformu javnosti i partnerima za formiranje vlasti predstavili u obliku deset programskih teza. Na prvome mjestu je ustavna reforma koja će Bosnu i Hercegovinu učiniti funkcionalnom i pravednijom državom i koja će izjednačiti prava tri konstitutivna naroda i svih građana fokusirajući se posebice na otklanjanje diskriminacije prema hrvatskom narodu te pripadnicima nacionalnih manjina. Nadalje, to je izmjena Izbornog zakona koja će omogućiti i Hrvatima izbor legitimnih predstavnika u sva tijela vlasti, posebice se fokusirajući na izbor članova Predsjedništva i domova naroda, usvajanje tzv. europske klauzule koja će omogućiti ubrzano i nesmetano usvajanje zakona i reformi iz europskog paketa i stjecanje statusa kandidatkinje i priključenja EU, čitav set ekonomskih mjera, od investicija u infrastrukturu, po principu javno-privatnog partnerstva, rezanja javne potrošnje, diferencirane stope PDV-a, s ciljem pravednije raspodjele tereta države između bogatijih i siromašnijih, reforme mirovinskog i zdravstvenog sektora, borbe protiv korupcije i uopće jačanja vladavine prava i zakona, itd.

Hrvatska koalicija HDZ 1990. - HSP BiH: Tko je izdao ovu predizbornu koaliciju i ima li koja stranka prema drugoj i ugovornih obveza?

Mi smo svoje obveze prema predizbornom partneru ispunili već tijekom izbora, omogućivši HSP-u da prvi put u povijesti (bojim se i posljednji), preko tzv. kompenzacijskih mandata, kako na državnoj, tako i na federalnoj razini, postane bilo kakav partner za razgovore o formiranju vlasti na ovim razinama. Obveza HSP-a prema HDZ-u 1990. bila je da svojim mandatima u županijama pomognu HDZ-u 1990. u izboru izaslanika u Dom naroda Federacije, a zatim i u Dom naroda BiH. Sačekajmo i osvjedočimo se kako će se ponašati kada dođe do biranja izaslanika. Dogovor je također bio da zajednički razgovaramo s potencijalnim poslijeizbornim partnerima. Međutim, odmah nakon objavljivanja rezultata izbora, izaslanstvo HSP otišlo je na razgovore i sklopilo savez sa SDP-om bez informiranja mene ili bilo koga iz HDZ-a 1990. o tom sastanku, a ja sam bio i još uvijek sam ovlašteni zastupnik Hrvatske koalicije.

A tko je izdao “hrvatstvo”?

Na izbore smo išli kao Hrvatska koalicija s programom obrane hrvatskog političkog subjektiviteta. Nakon izbora smo ustali u obranu hrvatskog političkog subjektiviteta u okviru hrvatskog bloka kada smo se suočili s pokušajima osporavanja istog, negiranjem većinske izborne volje hrvatskog naroda. Neka čitatelji procjene tko je ostao na pozicijama “hrvatstva”.

Zašto i što znači sporazum HDZ-a 1990. i HDZ-a BiH?

Razlog je obrana hrvatskog političkog subjektiviteta u BiH predstavljanjem Hrvata u tijelima vlasti po legitimno izabranim predstavnicima i odlučnost da zajednički izborimo promjenu Ustava i Izbornog zakona. Naime manje-više od Daytona do danas u tijelima vlasti Republike Srpske sjede nelegitimni pripadnici hrvatskog naroda koje su imenovale ili izabrale srpske stranke. Razlog je poznat, manje od deset posto Hrvata u RS-u danas u odnosu na razdoblje prije rata. Već drugi put u Predsjedništvo BiH iz Federacije BiH je biran Hrvat bez hrvatskog izbornog legitimiteta. Sada je na djelu pokušaj da se isto uradi i s Domom naroda i ukupnom vlasti u Federaciji gdje i živi većina Hrvata u BiH. Sporazum je izraz odgovornosti dvije najjače hrvatske stranke za budućnost hrvatskog naroda u BiH, ali i za samu državu BiH. Naime, država ne može funkcionirati, razvijati se, pa dugoročno niti opstati bez ravnopravne pozicije sva tri konstitutivna naroda. Stoga je ovaj sporazum i nacionalni, ali i državotvorni.

Postoji li famozna kuverta u kojoj od HDZ-a BiH tražite ultimativno podjelu fotelja u odnosu 1:1? Ima li uopće dogovora između dva HDZ-a o dužnostima koje će pripadati kome?

Nema tu mjesta niti razloga za bilo kakve ultimatume. Dogovor je da, kada dođe vrijeme za formiranje vlasti, dvije strane participiraju na ravnopravnim osnovama uvažavajući politički kredibilitet svake od strana, kao i kvalitetu predloženih kadrova za pojedine pozicije. Nadam se da se to vrijeme primiče.

Mediji pišu i govore da postoje veliki otpori u HDZ-u 1990. ovom sporazumu!

Nekoliko medija, jedan dnevni list i jedna javna televizija, “motivirani” određenim političkim strankama, koji pišu, dezinformiraju i montiraju po principu „što je babi milo, to joj se i snilo“, nema se pravo nazvati medijima. Velika većina izvješćuje profesionalno i objektivno. Sve odluke vezane uz poslijeizborno djelovanje HDZ-a 1990. usvojene su jednoglasno na tijelima stranke, uključujući i Središnji odbor. Sporazum je podržan jednodušno u svim županijama koje smo zajednički posjetili od središnje Bosne, Posavine, Hercegovačko-neretvanske županije, Hercegbosanske županije… Mnoge općinske i županijske organizacije su tražile da se službeno očituju u podršci. Ja sam to otklonio kao nepotrebno, a sugerirao da to učine samo one koje su izravno spomenute u ovom kontekstu u ova dva medija. To su neki i učinili, koliko se sjećam Rama, Čapljina, Široki Brijeg… Istina, jednoga člana smo razriješili dužnosti u stranci i pokrenuli stegovni postupak. Međutim, ni ovdje nije bio jedini razlog protivljenje sporazumu.

Je li riječ o Stjepanu Krešiću, zbog čega je on sankcioniran?

Neki će se možda sjetiti, a neki su očito zaboravili što sam rekao u svom govoru na 2. saboru HDZ-a 1990. (koji je sazvan nakon što je nekolicina članova stranke po Sanaderovom diktatu pokušala ugasiti HDZ 1990. i pripojiti ga HDZ-u BiH. Stjepan Krešić je tada bio jedan od najaktivnijih među njima. Što se to otada promijenilo pa mu sada smeta suradnja s HDZ-om BiH na strateškom nacionalnom pitanju?) Tada sam rekao: “Stranka neće biti švedski stol…” Ne može se sa stola uzeti funkcija, a odbaciti politika. Za zajednički stol treba nešto i donijeti. Stjepan Krešić je, zahvaljujući radu njegovih kolega u općinskoj organizaciji Čapljina, županijskoj organizaciji HN županije, svim izaslanicima Hrvatima u Domu naroda Federacije, konačno zahvaljujući i mom povjerenju, četiri godine bio predsjedatelj Doma naroda FBiH. On to nije postao po “Duhu Svetom” niti svojom genijalnošću nego zahvaljujući stranci. Što može ili bolje reći ne može, pokazali su ovi izbori, kada unatoč visokoj dužnosti koja mu je omogućavala da se predstavi biračima, unatoč činjenici da je bio visoko na listi za županijsku skupštinu, unatoč činjenici da je imao podršku stranke, nije izabran u županijsku skupštinu. Lojalnost stranci je nalagala da provodi stranačku politiku. Umjesto toga, on javno izjavljuje da će sazvati sjednicu Doma naroda u starom ili novom sazivu bez obzira hoće li četiri županije s hrvatskom većinom izabrati izaslanike u Dom naroda, odnosno bez obzira hoće li hrvatski klub biti formiran ili neće. Takvima nema mjesta u hrvatskoj stranci.

Blokiraju li dva HDZ-a, kako neki tvrde, uspostavu vlasti, ili neki nastoje nedemokratski izbaciti dva HDZ-a iz vlasti? Ili su na djelu dva paralelna procesa?

Vlast blokira onaj tko je pokušava uspostaviti na nemogućim premisama, ne poštujući duh Bosne i Hercegovine, ne uvažavajući izborni legitimitet jednog konstitutivnog naroda, ne uvažavajući već konzumirani sporazum o rotaciji predstavnika naroda na ključnim pozicijama u državi… Konačno za Bosnu i Hercegovinu je bolje da se blokira uspostava vlasti dok ovi principi budu zadovoljeni nego da imamo blokadu i vlasti i države još četiri godine, do čega bi mogla dovesti neprincipijelna koalicija.

Republika Hrvatska, izjava predsjednika Josipovića i premijerke Kosor o BiH - kako je Vi shvaćate i zašto toliko negiranje SDP-a BiH te zajedničke izjave i “njihovih medija”?

Zajednička izjava predsjednika Josipovića i premijerke Kosor je izbalansirana izjava službenog Zagreba, prijateljska prema Bosni i Hercegovini, a podrška konstitutivnosti i ravnopravnosti Hrvata u BiH. Ova izjava je u duhu regionalne i šire europske suradnje i drago mi je da je od većine kao takva i prihvaćena. Ovim drugima, ako žele živjeti s vremenom, preporučujem da s više sluha slušaju Josipovićevu glazbu (On je, naime, i skladatelj suvremene glazbe.).

HDZ 1990. je autor ideje o nužnosti sazivanja nove međunarodne konferencije za BiH. Smatrate li da je ona i sad nužna, ili su sadašnji odnosi u BiH međunarodnu prisutnost učinili još nužnijom?

Uvijek sam smatrao da bi bilo najbolje ako bi reforme u BiH bile izraz unutarnjeg konsenzusa i primjerene potrebama. Najvažnija reforma koja je pred Bosnom i Hercegovinom je ustavna reforma, bez koje, kao što vidimo, i sama uspostava vlasti ide teško. O ostalom da i ne govorimo. Bojim se da je stupanj unutarnjeg konsenzusa u ovom trenutku ispod potreba Bosne i Hercegovine za reformama, stoga sam i dalje pri stajalištu da je multilateralni međunarodni pristup uz potrebu konstruktivnog dijaloga domaćih aktera potreban.

Kancelarka Angela Merkel pozvala Vas je na razgovore u Berlin. Kako vidite ulogu Njemačke u ovom trenutku u odnosu na Bosnu i Hercegovinu?

Njemačka je čitavo vrijeme od osamostaljenja Bosne i Hercegovine davala podršku, od prihvata izbjeglica i donacijama tijekom rata, te igrajući važnu ulogu u stabilizaciji mira i obnovi zemlje nakon rata. Kao jedna od najvažnijih članica Europske unije, Njemačka ima i posebnu ulogu za političku stabilnost Europe i proširenje EU-a na područje zapadnog Balkana. Za nedavnog posjeta Berlinu, kada sam posjetio Bundestag i Bundesrat te također kancelarku Angele Merkel, rekao sam jasno da stabilne Europe nema bez stabilnog Balkana, a stabilnog Balkana nema bez stabilne BiH. Smatram da ova inicijativa Angele Merkel ima upravo ulogu pomoći, u koordinaciji s njemačkim saveznicima i partnerima u EU i šire (misleći i na SAD i Rusiju) da BiH što prije dobije funkcionalnu vlast i dogovori se o ustavnoj reformi koja će doprinijeti političkoj stabilizaciji države.

Poslali ste nedavno prijavu RAK-u zbog priloga u emisiji “60 minuta”. Što Vam smeta kod FTV-a?

Osnovna stvar koja nedostaje medijima u BiH (ne svima i ne u jednakoj mjeri) jest manjak ili čak potpuni nedostatak profesionalizma i profesionalne etike. Sve od toga polazi. Istinski profesionalac i istinski etična osoba ne može biti na tako grub način instrumentalizirana od bilo koga. Čak i u diktaturama istinski profesionalci su se znali oduprijeti diktatu moćnika čak i kad ih je to stajalo posla, slobode pa i života. Suzdržat ću se ovdje od ocjene FTV-a.

O tome neka sudi javnost i neka ista javnost kroz institucije rješava pitanje FTV-a jer na to ima pravo s obzirom da je financirana iz pretplate. Reagirao sam prijavom RAK-u zbog stavljanja moga lika u neprimjeren slikovni i glazbeni kontekst fašizma i nacizma. Odgovorni za elektroničke javne medije bi se posebice trebali zabrinuti da su u ovom prilogu u isti kontekst stavljeni politički lideri koji su na prošlim izborima zadobili većinsko povjerenje predstavnika dva konstitutivna naroda u BiH. Odnosi li se ista stigmatizacija i na ova dva naroda? Doprinosi li ovakvo izvješćivanje međunacionalnoj i uopće političkoj toleranciji i suradnji ili sije netrpeljivost?

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura