Zahtjev da se Mostar preustroji u najmanje dvije općine koji je iznio SDA za sada nije dobio službeni odgovor s hrvatske strane, koja zagovara da ovaj grad ne bude iznimka u odnosu na ostatak BiH. A iznimke nisu počele nakon posljednjeg rata, nego sredinom proteklog stoljeća, kada se započelo s demografskom manipulacijom s očitim ciljem kako Mostar ne bi imao hrvatsku većinu.

Čudni kriteriji

Komunističkim kartografima koji su također bili motivirani očito nacionalističkim razlozima iz 1963. godine se naime činilo kako Mostaru “prirodno” pripadaju naselja Drežnica, Jasenjani, s većinskim bošnjačkim, odnosno srpskim stanovništvom iako su više od 40 kilometara udaljena od središta grada. Da se dalje rukovodilo tom logikom, Mostaru bi pripadao cijeli Široki Brijeg, Čitluk dijelovi Ljubuškog pa čak i Posušja. No, umjesto toga, prije više od pola stoljeća procijenjeno je da većinski hrvatski Ljuti Dolac ne treba pripadati Mostaru te da ga treba pripojiti Širokom Brijegu, čime su Hrvati izgubili poziciju većine. U ratu je Mostar bio podijeljen na dva dijela. Slično se dogodilo i poslije protekloga rata kada je Mostar najprije Washingtonskim sporazumom stavljen u istu ravan s Travnikom, da bi se sve to zaboravilo u Daytonu. Tada je podijeljen na šest općina, a zatim su ukinute 2004. godine, ali su zadržana posebna izborna pravila, koja na izvjestan način diskriminiraju Hrvate. Zbog toga je i Sud BiH presudio da se te odredbe ukinu jer glas iz hrvatskih općina vrijedi četiri puta manje nego iz bošnjačkih. Bošnjačke stranke su odmah reagirale tražeći osnivanje dviju općina kako bi se osiguralo da Bošnjaci ne budu majorizirani.

Principijelno rješenje

Predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić smatra, međutim, da taj princip onda treba primijeniti i drugdje. “Ako se bilo koje rješenje instalira ili zadrži u Mostaru, a ima karakter rješenja zbog promijenjenih demografskih odnosa uslijed rata, onda takvo rješenje treba biti implementirano u svakom gradu u BiH gdje je uslijed rata demografska slika drastično izmijenjena”, rekao je Ljubić. Ako se postigne dogovor o dvije općine, odnosno izborne jedinice, onda to isto treba provesti u Bugojnu, Travniku, Stocu, Zenici, Sarajevu. Nema nijedan racionalan razlog da to ne bude tako jednako, kao i što bi taj recept mogao biti primjenjiv i za samu vlast u FBiH.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”