Likvidacija koja je protresla Hrvatsku, dva mrtva u središtu Zagreba, munjevita reakcija, prvi put ozbiljno udruženih policijskih snaga zemalja u regiji u akciji kodnog imena Balkan express, uhićenje osmorice osumnjičenika u Zagrebu i Beogradu te na kraju osmerac na optuženičkim klupama u glavnim gradovima Hrvatske i Srbije.
Tužitelj traži 240 godina
Rezime je to onoga što se događalo nakon što su 23. listopada 2008. pred redakcijom Nacionala ubijeni Ivo Pukanić, novinar i predsjednik uprave NCL Media Grupe, te Niko Franjić, šef Nacionalova marketinga. Otad do danas prošlo je malo više od dvije godine, a točno devet mjeseci nakon što su u veliku sudnicu zagrebačkog Županijskog suda, pod velikim mjerama osiguranja, uvedeni optuženici, Ivana Kršul, predsjednica sudskog vijeća, sutra u 10 sati objavit će nepravomoćnu presudu Robertu Mataniću i ostalima. Samo njima jer tko je i zašto naručio Pukanićevu likvidaciju tijekom suđenja nismo doznali. Ali smo zato od policajca Nenada Šipušića doznali koliko je šupalj policijsko-obavještajni sustav Hrvatske, što je dovelo do još jednog pitanja bez odgovora – je li se Pukanićeva likvidacija mogla spriječiti?
U devet mjeseci suđenja sabilo se oko 10.000 stranica spisa, 57 rasprava, tijekom kojih je ispitano 45 svjedoka te su saslušana i četiri vještaka. Suđenje, koje su mediji brzopotezno proglasili još jednim u nizu procesa desetljeća, bilo je specifično iz mnogih razloga. Ta specifičnost prije svega ogleda se u činjenici što je to suđenje vjerojatno jedini postupak u kojem se zbog iste pravne stvari sudi na dva suda u dvije države. Takav dualitet posebno je izražen u slučaju Željka Milovanovića, koji je optužen i u Zagrebu i u Beogradu, no u Zagrebu mu se sudi u odsutnosti. Iako je Sreten Jocić označen kao glavni akter obiju optužnica, on kao svjedok u Zagrebu nije saslušan, već je pročitan njegov iskaz iz istrage.
S druge strane, beogradski je sud kao svjedoke saslušavao zagrebačke optuženike smatrajući da za to nema nikakvih pravnih prepreka iako, po zakonu, jedna osoba ne može istodobno biti i optuženik i svjedok. Nadalje, Matanić i društvo su nakon duljeg vremena prva grupacija koja je u Hrvatskoj na optuženičku klupu sjela pod optužbom za najveći stupanj zločinačkog udruživanja (zločinačku organizaciju), što je pravno gledano, a i sudska praksa je pokazala, dosta teško dokazati.
A upravo oko tog (ne)dokazivanja zločinačke organizacije tijekom postupka najviše su “ratovali” USKOK i braniteljska klupa. Za USKOK nije sporno da je dokazano postojanje zločinačke organizacije, kojoj pripadaju optuženici u Zagrebu i Beogradu, a koju je ustrojio Sreten Jocić. Tužiteljstvu nije sporno ni da je ta zločinačka organizacija stajala iza Pukanićeve likvidacije koju je naručio i 1,5 milijuna eura platio netko zasad nepoznat iz miljea duhanske mafije. Svoje tvrdnje USKOK je potkrijepio nalazima telekomunikacijskog vještačenja, koje pokazuje da su mobiteli pojedinih optuženika uhvaćeni na baznim stanicama u isto vrijeme kad i mobiteli Ive Pukanića. USKOK se pozvao i na snimke nadzornih kamera, koje su uhvatile Milovanovića malo nakon što je dovezao motor s paklenom napravom, na Gudurićev DNK nađen na snajperu, na iskaze svjedoka te, na kraju, i obrane optuženika u kojima su se međusobno optuživali. Upravo zbog toga tužitelj je zatražio maksimalne kazne zatvora za sve, odnosno u zbroju – 240 godina.
Sporan krunski svjedok?
S druge strane, sve ono što tužitelju nije sporno, braniteljska je klupa osporavala. Po njima, nalaz telekomunikacijskog vještačenja dokazuje samo kontakte među optuženicima što, tvrde, nije kazneno djelo. To, tvrde branitelji, ne dokazuje da su optuženici pratili Pukanića. Po braniteljima, Gudurićev DNK na snajper je mogao dospjeti slučajno, iskaz krunskog svjedoka je nevjerodostojan jer je krunski svjedok “malouman, lažljivac i narkoman”, vjerovati se ne može ni nekim drugim svjedocima poput Ratka Kneževića i Dušana Ercega... Upravo zbog toga, braniteljska je klupa tražila oslobađajuće presude, ne zaboravivši pri tome napomenuti da su njihovi branjenici izvrgnuti medijskom linču te uroti koja dolazi iz političko-obavještajno-policijskog miljea.
Koja je od ovih argumentacija bila jača, odnosno koju više podupiru dokazi iz sudskoga spisa, znat će se sutra, nakon što sudsko vijeće objavi nepravomoćnu presudu.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
