Kratki sinopsis
Kako su se saznanja iz eksperimenata sa ponašanjem i shvaćanjima ljudi pod nasiljem izazvanim stresom (šokom) iz 50ih brutalno prenosila na državne razine? Naomi Klain nas vodi kroz povijesna događanja od južnoameričkih vojnih hunti, preko slamanja radništva u Engleskoj (M. Thatcher), do današnjeg Iraka. Film jasno raskrinkava osnovnu nit poveznicu tih događaja – neoliberalnu ideju slobodnog tržišta i privatizacije te iste posljedice uvođenja tih koncepata u svim državama – propast ekonomije i javnog vlasništva, osiromašenje većine građana te sramotno bogaćenje pojedinaca uz nestanak socijalne svijesti.
O filmu
Prije gledanja ovog filma, teško bi se moglo povezivati neoliberalna ideja slobodnog tržišta i privatizacije sa nasiljem i svim posljedicama (stres-šok) koje to nasilje izaziva kako kod pojedinaca tako i kod cijelih naroda. No upravo to autorica čini, počevši od eksperimenata na pojedincima koje su naručile američke obavještajne službe u 50-im godinama prošlog stoljeća pa sve do sadašnjeg Iraka.
Naime, uočivši da stanje šoka kod ljudi podvrgnutih nasilju ostavlja prostor za manipulaciju pa čak i podložnost ili promjenu uvjerenja istih, te službe su krenule primjenjivati iste metode prvo na narode Čilea i Argentine, a onda i dalje, sve u službi neoliberalnih ideja (sic). A u centru paukove mreže tih ideja (ili bar njen najistaknutiji ideolog) pojavljuje se lik Miltona Friedmana sa nizom svojih vjernih sljedbenika (pardon, studenata) koje autorica naziva „čikaški dečki“.
Nastojeći provesti ideje-učenja svojeg mentora dotični „dečki“ se ne ustručavaju potaknuti rat i vojni puč, uz sveprisutni državni terorizam koji se najgrotesknije ukazuje kod otimanja tek rođene djece od majki u svrhu ne znamo kakvog socijalnog eksperimenta. I sve to kako bi se jedan do tada fer socijalni poredak promijenio i nacija prisilila na novu ekonomsku i državnu politiku. A ta nova ekonomija u obliku slobodnog tržišta i privatizacije donosi porazne rezultate za stanovništvo (drastičan pad životnog standarda do osiromašenja) te besramno bogaćenje pojedinaca uz prijenos nacionalnog vlasništva na korporacije.
A naravno g. Friedman se slika uz Pinocheta te prima Nobelovu nagradu (da ne povjerujete).
No da ne bi pomislili kako se to događalo samo u nekoj tamo J. Americi autorica nas vodi do Engleske u doba M. Thatcher, koja se služi sličnim nasilnim metodama (doduše bez rata) u slamanju sindikata i radništva, pri uvođenju nove ekonomije „novog doba“. I jasno posljedice slob. tržišta i privatizacije su i u Engleskoj slične kao i u Čileu i Argentini.
A priča ide dalje uz bombardiranje prvog demokratskog parlamenta u Rusiji i tenkove na ulicama, sve kako bi Jeljcin mogao dovesti, ha, „čikaške dečke“ te primjeniti, možete samo jednom pogađati, koju doktrinu. U slučaju Rusije posljedice slobodnog tržišta i privatizacije su bile za narod još i najporaznije (doslovce glad na ulicama) no mi smo bili čuli samo za oligarhe.
Isti scenarij je primjenjen i u Iraku uz zanimljive podatke kuda odlazi međunarodna novčana pomoć, opet uz prisutnost jednog od „čikaških dečki“ te likove za sva vremena još od doba Nixona.
Svaka sličnost sa ratom i poratnim događanjima u Hrvatskoj MORA da je slučajna!
Preuzeto sa www.vecernji.hr
