Naftni terminali Federacije (NTF) u luci Ploče u Hrvatskoj od osnivanja 2006. posluju pod teretom obveza nastalih najvećim dijelom kao posljedica štetnih ugovora s kompanijom Deltagrip Limited iz Londona. Financijska policija FBiH je izračunala da je bivše vodstvo NTF-a oštetilo ovu kompaniju za 9,8 milijuna KM. Poslovne odluke su bile toliko loše da je tvrtka prošle godine u dva navrata bila pred stečajem. Vlada FBiH je oba puta spašavala tvrtku novcem poreznih obveznika, uplativši ukupno 4,7 mil. KM, navodi se u istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
Troškovi uštede
Terminali u Pločama su jedino bh. skladište za tekuća goriva na obali Jadranskog mora. NTF posjeduju 12 skladišta čiji ukupni kapacitet iznosi približno 81.500 tona goriva. Uprava procjenjuje vrijednost tvrtke na oko 700 milijuna KM. Ova skladišta imaju i stratešku važnost za BiH, jer omogućavaju trgovcima gorivom da godišnje na troškovima prijevoza uštede oko 40 milijuna KM. Njihova ušteda se izravno odražava na cijenu goriva u zemlji. Vlada FBiH se prema svojim terminalima nije uvijek odnosila domaćinski.
Glavni inspektor Financijske policije FBiH Zufer Dervišević kaže da su krajem 2007. bivšem federalnom premijeru Nedžadu Brankoviću dostavili izvješće o problemima u NTF-u, ali da on i nakon toga nije ništa poduzeo. Financijska policija FBiH je u srpnju 2008. podnijela kaznenu prijavu protiv bivših direktora poduzeća Drage Burđeleza i Josipa Tomića te protiv još pet osoba, među kojima su i premijer Branković te ministar energetike FBiH Vahid Hećo. Burđelez i Tomić su, između ostalog, osumnjičeni za prijevare u službi i sklapanje štetnih ugovora s britanskom tvrtkom Deltagrip Limited iz Londona, a čelnici Vlade zato što nisu poduzeli ništa da zaštite NTF od štetnih poteza njenog vodstva.
Aktualna uprava NTF-a je krajem 2009. sačinila analizu ugovora s Deltagripom. Njihovi podaci pokazuju da je NTF, samo zbog niske cijene najma skladišta Deltagripu i raznih kaznenih penala, izgubio više od 3 milijuna KM. Osim toga, Deltagrip traži isplatu od 9,3 milijuna KM zbog pretrpljene štete. U Upravi strahuju da bi štete za kompaniju mogle biti i veće. Naime, oni su u naknadnoj kontroli otkrili ugovore za čije postojanje nisu znali ni Nadzorni odbor ni Financijska policija FBiH. Analiza ove dokumentacije tek predstoji.
Prvi ugovor s Deltagripom, u ožujku 2005., potpisao je Burđelez, tadašnji direktor Energoperola Ploče, tvrtke iz koje je godinu kasnije nastao NTF. Britanskoj kompaniji je u najam dato jedno skladište od 10.000 kubičnih metara prostora. Ugovorena je cijena od 50.000 dolara mjesečno, plus 1,5 dolara po toni izdate nafte. Burđelez je drugi ugovor s Deltagripom potpisao 16. siječnja 2006., četiri dana nakon što je smijenjen s dužnosti. U najam im je dao još dva neobnovljena skladišta iste zepremine. No, ovaj put, cijena po skladištu je bila niža i iznosila je 40.000 dolara i 1,75 dolara mjesečno po toni izdate nafte.
Financijska policija je utvrdila da je ovaj ugovor štetan, jer je njime određeno da NTF ni u kom slučaju ne može raskinuti ugovor u razdoblju od pet godina. NTF nije imao novac za obnovu, već ga je posudio od Deltagripa. Stoga je Burđelez 8. veljače 2006., dva dana prije predaje dužnosti, s britanskom kompanijom potpisao Ugovor o zajmu od 1,9 milijuna KM. Taj zajam je kasnije narastao na 3,5 milijuna KM.
Drugo, Burđelez kaže da nije istina da je ugovor potpisao nakon smjene te da Financijska policija ne zna raditi svoj posao. Dodaje da su bili zadovoljni prihodima koje su ubirali od Deltagripa. Uvlačenje tvrtke u nove štetne poslove nastavljeno je dolaskom novog direktora na čelo NTF-a. Tomić je tokom svog mandata potpisao više dopuna ugovora s Deltagripom. Prema analizi sadašnje uprave to je prouzrokovalo veće štete za NTF i ovu kompaniju dodatno dovelo u podređeni položaj. Iako su Terminali Federacije iz Sarajeva, kao matično poduzeće NTF-a Ploče, naložili Tomiću da promijeni dijelove ugovora koji je potpisao njegov prethodnik, on to nije učinio. Naprotiv, 4. rujna 2006. potpisao je dodatak ugovora o najmu za dva skladišta. Ovim ugovorom je obvezao NTF da obnovi skladišta u roku od šest mjeseci. U slučaju kašnjenja, pločanska kompanija je dužna platiti štetu Deltagripu.
U prvobitnom ugovoru nije bio određen datum završetka radova. Iz nove uprave kažu da je Tomić definirao rok koji tvrtka nije mogla ispoštovati. Rok je probijen, a NTF je Deltagripu platio 175.000 KM. Mjesec dana kasnije, 10. listopada 2006., Tomić je Deltagripu dao u najam još jedno skladište nafte kao zamjenu za dva nedovršena. I to je uradio bez suglasnosti Nadzornog odbora. Umjesto da ugovori fiksnu cijenu za najam skladišta, pristao je na cijenu od 4 dolara po toni istočene nafte. Menadžment NTF-a je utvrdio da je ovim do sredine 2008. tvrtki pričinjena šteta od oko 750.000 KM. Kako kažu u NTF-u, Tomić je nastavio da vuče loše poslovne poteze pa je u veljači 2007. potpisao još jedan dodatak na ugovor s Deltagripom, čime je obvezao tvrtku da besplatno obračunava troškove, čisti skladišta i prepumpava naftu.
Procijenili su da je NTF oštećen oko 640.000 KM. Time je britanska kompanija dodatno dovedena u povlašten položaj u odnosu na druge klijente, a NTF je nastavio da gubi novac. Tokom 2007. Deltagrip je u prosjeku plaćao dvostruko manju cijenu za skladištenje nafte u odnosu na INA-u i Petrol. INA je u tom razdoblju plaćala prosječno 7,2 KM, Petrol 6,4 KM, dok je cijena za Deltagrip bila 3,5 KM po toni uskladištene robe.
U travnju 2007. Tomić je od OTP Banke podigao kredit od 4,8 milijuna KM. Kako bi osigurao ovaj kredit, kao i zajam od Deltagripa, Tomić je pod hipoteku stavio 150.000 četvornih metara zemljišta NTF-a bez saglasnosti Nadzornog odbora tvrtke.
Zavođenje reda
Matično poduzeće iz Sarajeva, Terminali Federacije BiH, 2007. je pokušalo uvesti red u NTF Ploče. Stoga su u srpnju formirali tročlanu Upravu NTF-a i na njeno čelo postavili Tomića koji tako više nije mogao sam sklapati ugovore, već je za to trebao i potpis barem još jednog člana uprave. No, prije toga, kažu u upravi, uspio je napraviti još jedan štetan potez.
Desetak dana prije formiranja tročlane uprave, on je s Deltagripom potpisao novo smanjenje cijene najma za dva nedovršena skladišta.
Umjesto ranijih 40.000 dolara mjesečno, ugovorio je da londonska tvrtka plaća 3,15 dolara za tonu izdanog goriva. Financijska policija FBiH sumnja da je Tomić svjesno odugovlačio završetak obnove skladišta kako bi Deltagripu nastavio činiti ustupke. Tomić je u intervjuu novinaru CIN-a kazao da je ovaj ugovor potpisao kako bi spriječio da NTF plaća penale zbog nedovršenog posla. “Ja sam spašavao stvar”, kaže Tomić i priznaje da je bilo kašnjenja. Nije želio komentarisati druge detalje iz ugovora.
U analizi ugovora s Deltagripom splitski odvjetnik Ivan Ožić kaže da nije bilo opravdanih razloga za smanjenje cijene. Ožić u izvješču novoj upravi NTF-a kaže da je Deltagrip od lipnja 2007. do ožujka 2009. ipak skladištio robu u nedovršenim skladištima.
Odvjetnik Ožić kaže da su skladišta korištena “po smiješno niskoj cijeni”, čime je NTF-u “pričinjena znatna šteta.” Dodaje da za to “nije bilo nikakvih racionalnih razloga.” Ibrahim Bećirbegović, generalni direktor Terminala FBiH, u prosincu 2009. je smijenio Tomića s mjesta predsjednika uprave NTF-a i imenovao Nikolu Štulu, dugogodišnjeg inženjera u toj tvrtki. Novo vodstvo tvrtke je u veljači ove godine u arhivu otkrilo ugovor iz 2007. koji nije bio ovjeren kod notara niti je upisan u protokol ove tvrtke.
Ovim ugovorom Deltagripu je dato pravo da unajmljena skladišta iznajmljuje trećim osobama. Uprava je najavila da će kod USKOK-a ispitati vjerodostojnost ovog ugovora. Štula, aktualni predsjednik uprave NTF-a, kaže da je poslovanje s Deltagripom ugrozio likvidnost tvrtke i doveo tvrtku pred dužničko ropstvo. “Mogli bismo uzalud raditi idućih 17 godina za ovaj temeljni posao”, kazao je Štula novinarima CIN-a.
