Hrvatski blok predložio je ustavne promjene koje jamče narodni legitimitet i veća prava svih bh. građana. BiH treba takve blokove kojima će se konačno sagraditi održiva i pametna bh. kuća. U parlamentarnu proceduru upućeni su i još dva prijedloga ustavnih amandmana. Što ako se opet netko počne neodrživo praviti lud, kako bi zbunio normalne? Pa sve skupa skrene s Mape puta. I krene uhodanim stranputicama pa se novi ustavni amandmani počnu čitati na stari način.
Kao i u slučaju različitih tumačenja sudskih članaka od članova istog suda. A ima i prijedloga da se umjesto smijene pojedinog člana vladajuće strukture smijeni pojedini sudski članak.
Dr. Šaćir Filandra, ugledni sarajevski sveučilišni profesor, za Večernjak reče kako Hrvati drže ključeve rješenja krize u BiH. Znaju to svi oni koji BiH žele dobro, a s profesorom neće složiti se oni koji joj ne misle sve najbolje. Ne slažu se sa Šaćirom zbog svojih šićara. I šićara svojih užih krugova koji nemaju 360 stupnjeva. A nitko ne zna njihovu kvadraturu. Jer su im promjeri (i premjeri) nepoznati, poznati su samo centri (moći). Ne pomaže broj Pi, već broj 2/3. Pa ti računaj! Ključ rješenja bh. krize u Hrvata je, ali što to vrijedi kad su dali promijeniti daytonsku bh. bravu. Koju otključavaju nekim postdaytonskim kalauzima, to jest, naknadnim klauzulama.
Mary Ann Hennessy, šefica Ureda Vijeća Europe u BiH, naglašava kako će BiH sankcionirati samu sebe, ukoliko do kraja godine ne ispuni preuzete obveza iz Mape puta. No, kako naprijed po toj mapi kad neki i dalje misle samo na „svoj“ entitet, a o zajedničku BiH najviše brinu oni koji nemaju više od suverenosti u jednom od dva entiteta. Pa ni krivi, ni dužni, ali kivni i tužni, ispadnu često gotovo groteskni, kao onaj ravnopravni građanin kod babe vračare.
- Da ti gatam? Evo, imaš dvoje djece – reče vračara. - Misliš troje – podsmješljivo uzvrati ravnopravni građanin.
- To ti misliš – replicira mu baba vračara, s podrugljivim smiješkom. Neki dušobrižnici BiH sliče Mona Lisi – ne znaš smiješe li se ili podsmjehuju. Ne može se ubijati čitavo društveno bh. tele zbog par kila odreska jednog bh. društvanca. Ako je daytonski brak rezultat povijesnog usuda i trenutačne zbiljnosti, zbilja konačno valja u njemu naći zajednički modus vivendi, a ne da svatko radi po svom modelu: Viva, the End, Bosno i Hercegovino! Jednostavno, prijeti joj ciparski sindrom, to jest – cipanje. Ako nema ništa od cipanja, kako tvrde neki koji navodno skrbe o cjelovitoj BiH, onda valja osigurati cijepljenja protiv cijepanja. Ili svijet misli da je BiH stekla imunitet i na to. Jer je imuna na sve. Pa sve sliči na razgovor (ne)ugodni između oženjenog muškarca i znatiželjnika.
- Tko vas je upoznao s vašom suprugom? – upita znatiželjnik.
- Jednostavno smo se našli, ne mogu nikoga kriviti – pojasni mu.
Kažu kako BiH drugog puta od Mape puta nema. No, koliko vidimo i čujemo, neki u BiH više vole stranputice. Pa kažu kako ni u EU ne cvatu ruže. U pravu su, ali ne vide da u ovoj i ovakvoj BiH cvate samo – trnje. Koje je predaleko od zvijezda. Pa se takvi spram EU ponašaju kao Mujo u „stojadinu“ kad se pred semaforom zaustavio pored „ferrarija“.
- Kakve su mu kočnice? – upita Mujo vozača „ferrarija“.
- Najbolje moguće, po najvećoj poledici koče na mjestu – odgovori vozač skupe limuzine.
- A mjenjač? – znatiželjan je vozač „stojadina“.
- Sve automatika? – odgovara bogati vlasnik „ferrarija“.
- A kakvo mu je paljenja? – propituje Mujo iz svoga „stojadina“.
- Savršeno, sva je digitalizirano. Dobro, a zašto pitate? – čudi se vlasnik „ferrarija“. - Ma, nešto se slabo prodaju – pojasni mu Mujo.
No, nije sve tako crno, prodaju se „ferrariji“ u siromašnoj BiH. Možda baš i zbog toga.
