I.- Cika Lovrina tetovaza „Volim te Ruzo“ i Esadova tetovaza “Volim Bosnu” Cesto sam se pitao, zasto cika Lovro i ljeti, po najvecoj zegi, nosi kosulje dugih rukava. Ponekad bi rukav na desnoj ruci i bio „uzvucen“ do lakta alii onaj rukav na lijevoj bio je uvijek umotan oko ruke bolje i sigurnije nego burka oko buline glave. Cesto je, reklo bi se nesvjesno i mehanicki, povlacio rukav na dole prema saci. Cak bi ga i teta Marta nekada zezala,; „Sto je?! Je li ti lijeva ruka smrznuta pa si je tako umotao“ ili kada je bila ljuta na cika Lovru znala bi ciknuti: „Eto ti ta na lijevoj ruci. Zajebaji nju a ne mene“?! Sve je to ucinilo da budem jos vise znatizeljan i samo sam vrebao priliku da vidim sto se to krije na junackoj ljevici?! Jednom sam slucajno naisao kod njih u kucu. Cika Lovro je bio sam i sjedio je u sobi kaja je bila i dnevna sa visokim drvenim krevetom i kuhinja sa sporetom na drva ali i soba u kojoj se rucavalo za prostranim stolom na kojem je stavio povecu “spiglu”, lavor (ledjen) vode. Tako se on brijao sjedeci u potkosulji i svijetlo plavim dugim gacama. “Hajde djecak moj. Eto ti na stolu... uzmi sebi te dvije zute bombone. Nemoj te crne. One su paprene. To ja da ne kasljem od duhana!” Samo sam to i cekao kako bih mu mogao vidjeti konacno razgolicenu “junacku ljevicu”! Biiinnnggooo!!! Tajna vise nije bila tajna. Na lijevoj ruci jasno su se vidjele konture istetoviranog srca kroz koje je u obliku probadajuce strijele pisalo; “Volim te Ruzo”!! Ruza umjesto Marta?! To nije slutilo na dobro. A onda ispod srca istetoviran datum, mjesec i godina! Iako su na tetovazi bili uocljivi tragovi “nasilja” kojima je cika Lovro i po cijenu bola, ocito htjeo skinuti tragove davne ljubavi, moglo se ipak jasno vidjeti, ljubav prema Ruzi mnogo se bolje odrzala i sacuvala na kozi njegove ruke nego u njegovoj dusi i srcu. I zasto ja vama sada pisem o cika Lovrinoj ljubavi odnosno tetovazi?! O ljutnji a nekada i tugi tete Marte koju je ta tetovaza ponekad toliko iritirala da je cika Lovri cesto znala reci “sa njom ces ti u grob a ne samnom”! Zrancna luka Miami, Americka filter kava na koju se nikada necu moci naviknuti a pogotovu nikada zavoliti kao italijanski esspreso. Zatim, casa vode sa ledom i jedan valda bracni par od nekih 30-ak i nesto godina, koji su u restoranu samnom dijelili stol. Obadvoje su govorili onom vrstom “bosanskog” jezika u kojem su “haman” i “poselami” nedvojbeno otkrivali kome oni pripadaju. Ja sam ostao vjeran engleskom jeziku i kada su me pitali je li slobodno sj o i kada su me pitali mogu li sesti za moj stol zato sto su ostali stolovi vec bili popunjeni, ali i kada me je nesto kasnije muski glas priupitao moze li dobiti od mene moje americke novine kako bi u njima procitao “ma samo tu zeru o Bosni”, i da se nikako ne plasim za novine jer odmah ce ih on meni vratiti! I sve to mlatarajuci rukama uz vaznu i samodopadnu konstataciju, “eto mogu pitati koga hocu i svi znaju kako je on posten covjek??!!” Osvrno sam pitajuci se u sebi a koga bih u ovom mravinjaku od nekoliko tisuca ljudi uopce mogao priuptati o postenju ovog “Bosanca” i je li to vrijedno jednih dnevnih novina”? U sebi sam se smijao suzprezuci se da ne “prokinem”! Esad je prilicno “(ne)elegantno popunjen”, nizak, kaubojski obucen i k`tomu u potpuno za putovanje neprikladnim kaubojski zasiljenim cipelama prilicno visoke potpetice koje su valda trebale nadoknaditi onih 10 cm visine koja mu je ocito falila za makar 44 broj odjece. Za razliku od njega, ona je bila prilicno zgodna sto je odavalo pitomu zenicu koja je sigurno svojem muzu vise volila pripremati bureke i baklavu nego sto ih je sama volila jesti. Sa sarenom maramom (rupcem) na glavi, u jarkoj ljubicastoj haljini “do zemlje” i skopcane do pod vrat, isticao se zenski parfem dizajnera Amouage koji je nedvojbeno skup ali je za ljeto uzasno naporan sa svojim tesko sladunjavim notama cvijeta jasmin koje su blizu a i malo siru okolinu naprosto zagusile agresivno jakim mirisom dalekog Orijenta, od kojeg se covjek morao boriti za zrak cak i u prozracnoj i perfektno klimatiziranoj zracnoj luci Miamia. U sebi sam prestraseno pomislio, Boze..... valda nece i u avionu sjediti do mene, jer do Amsterdama, a uz ovakav parfem, jedino mogu prezivjeti ako glavu isturim kroz prozor, sto opet na visini od deste tisuca i nije neki garant da bih duze prezivio nego od njenog parfema??!!

II.- Na moje razocarenje, umjesto ljepuskaste zene, buckasti i omaleni “postenjacina” bio je taj kojî je cesto buljio u mene. Pogotovu od kako sam mu odgovorio da i ja upravo citam taj “zeru” clanak koji je drobio malo o Hrvatskoj, malo o BiH kao i ostalim nasim susjedima i da nakon sto ja procitam, moze dobiti novine. Ocito ga je mucilo tko sam kada citam o Hrvatskoj i BiH?! “A dal on prica naski?” cuo sam ga kako sapatom pita zenu. Bio je svjestan da sam ih cuo kako govore “naskim” jezikom i sada je njega kopkalo govorim li i ja “naski”?! Odavao je covjeka prilicno nesigurnog u sebe a pogotovu u drustvu kravatiranih koji su bili susta suprotnost njemu. Jer nastup koji je ostavio prije kontrole putovnica, pozdravljajuci se sa jaranom koji ih je ocito ispracao, vise je sluzio skretanju paznje na sebe nego nekom iskrenom oprastanju sa prijeteljem. Bosanski glasan i na kraju sa tipicnim pozdravom tog krajolika u kojem su sake u zraku visoko podignute iznad glave a onda istovremeno cujes gromoglasno “nabaci jarane ba” i “pljaaasssss” kojeg su proizveli sudar dlanova koji nakon toga “bride” i ostanu jarko crveni! Iako na sebi nije nosio odijelo nego jeans Lewis 501 cija modna aktualnost moze se nazvati “nekad bilo sad se spominjalo”, i iako je vani bila nesnosna vrucina, ipak je buduci junak price nosio zeleno-zutu kariranu kosulju dugih i skopcanih rukava. Cesto kradom gledajuci prema meni, sa osjetnom dozom nelagode pa cak i neke vrste straha, nelagodno je povlacio rukav na dole, malte ne...... krijuci i prste u rukav. Kao vremeplov, upravo su me ti Esadovi pokreti vratili u vrijeme djetinjstva. Naime, nisam se mogao oteti dojmu. 100% bio je to isti onaj pokret kojim je cika Lovro dugo krio tajnu na svojoj ruci i zato me ovaj “postenjacina” (kako je sam za sebe rekao), odmah podsjetio na njega. Jedino sto me njegova pratilja nije podsjecala na tetu Martu, jer nasuprot teti, ona je bila jako nezainteresirana i mirna zbog onog sto rukav njenog muzjaka krije! Inace ga ne bi valda njezno mazila po ruci cesto ga pitajuci, “Esade koji je sahat? Kad ce bolan vise taj aviJon. A da bolan odemo u onu posebnu sobu jednu popusit.... hhaaaa?! Znas haman da se u aviJonu nemere?!”. Bolje da nije otvarala usta?! Na desnoj strani, kao granatom razvaljena rupa u zidu, zjapilo je tamno prazno mjesto na kojem su falila dva zuba, mada iskreno, bilo bi bolje da nije imala ni one ostale jer im je zutilo i od pusenja kaveno-crna naslaga izmedju zubi, i te kako odavalo onu vrstu zene koje su volile skupi parfem ali ocito zube su prale jako rijetko i to tek za velike vjerske praznike, ali zato je ribanje vjerovatno bilo svecano jer eto...nije Bajram svaki dan! Poznavajuci podneblje odakle dolaze Esad i Hatidza, smijem se kladiti da su oni tamo vecina a ne krezava manjina. Bar kod 80% ljudi u Bosni (svih naroda i vjera) fali makar jedan zub u glavi uz vjernu pratnju jos par pokvarenih kutnjaka. Prema tome, za razliku od nekih 20% onih koji su manjina sa kompletnim zubima koji se bijele kao u crnca, krezavi u stvari cine apsolutnu vecinu drustva. Pogotovu je porazna to sto je dobronamjernost, svijest i politika te vecine, takodje viese nego krezava! S`obzirom da “krezavi” cine apsolutnu vecinu, nije istina to sto vjerovatno mnogi kazu “ma njih dvoje su pojedinci ili manjina sa margine drustva”! Ocito, radi se o drustvu sa margine! U jedno sam bio siguran. U Esadovom slucaju necu imati prilika na pretek i zato sam se plasio hocu li kao onda kod cika Lovre, i ovaj put uspjeti otkriti tajnu?! Medjutim, na moju srecu netko je drugi (moj bosanac postenjacina), imao gorih i precih problema nego sto ih je imala moja malenkost. Naime, Esad se odlucio upitati me odakle dolazim. Znacajno se naksljivao i u stolici vrtio, ocito skupivsi vecu hrabrost od one koja je bila potrebna muslimanskoj Armiji BiH, za “junacko” ciscenje Hrvata iz Grabovice, Uskoplja, cijele sredisnje Bosne inklusiv Lasvanske doline. Tek vidio sam da je par puta krenuo otvoriti usta. Onako nesigurno, bojazno da su mu se prsa vidno uzdimala dok je dubokim uzdahom zrakom punio pluca i sve tako u krug a onda je konacno presjekao mucenje samog sebe i konacno je otvorio usta. I dok su i njegovi zubi nedvojbeno odavali rodbinsku vezu sa navikom pranja zubi kod njegove zene, pitao me je na engleskom “I am Esad and my wife Hatidza from Bosnia. They are from the USA?!” No. Switzerland is my homeland”, kratko sam mu odgovorio istovremeno primjecujuci kod njega neku vrstu velikog olaksanja. Okrenuo se prema Hatidzi sav olaksan za brigu koja ga je do malo prije pritiskala i znacajno joj rekao; “Suti ba, dobro je! Ovaj ne zna ni beknut naski. Mozemo slobodno tefericit do mile volje. I onako mi je pun fes tolikijeh i bosanskijeh katolika a i pravoslavaca. Ma sve su ti to ustase i cetnici moja Hatidza. Sve ce mo mi njih haman preko Drine, Save ili onog prokletog kamenjara. Ali stranac?! E to moze! Bujrum”?! Hatidza je ponizno klimnula glavom i prit tome prvi put me pogledala direkt u oci jednim blazenim i tupim smijeskom bez glasa. Valda instiktivno, kako bi mi mimikom poslala skroz suprotnu poruku od one koja je bila u njihovoj medjusobnoj konverzaciji! Ehhh…. “postenjacine” moje. Znaci i to je Bosna! Jedno govori, drugo misli a trece ucini.

Uzaludno ocekivanje! Dobro je jos sto se tamo nalazite jer prodat ce i vas kako su poceli!