Realistički, idealistički i inferiorni – ukratko tri su pristupa hrvatskih političara i intelektualaca rješavanju hrvatskoga pitanja u Bosni i Hercegovini. Realistički pristup je kod Hrvata daleko najzastupljeniji i u Hercegovini i u središnjoj Bosni i u Posavini. Riječ je o pretvorbi BiH iz stanja pseudofederacije u izvornu federaciju. Posebice se odnosi na utemeljenje, uz već postojeću srpsku i bošnjačku, i hrvatske federalne jedinice u sklopu međunarodno priznatih granica BiH. Njegovi pobornici navode kako bi time sve tri bh. nacije dobile jednak status, kako bi ojačala državna razina, te da bi se umjesto stalnih trvenja oko ustava svi mogli okrenuti životnim pitanjima: proizvodnji, socijalnoj zaštiti i ulaganju u znanje. Kao jamstvo opstanka BiH nude diskontinuitet federalnih jedinica, koje se s brojnim enklavama ne bi mogle izdvojiti iz BiH. Zagovaratelji su stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora i veliki dio intelektualca.

Institucionalna zaštita

Idealistički pristup sklon je modelu konsocijacije koji se ne bi toliko zasnivao na teritorijalnom principu, koliko na zaštitnim mehanizmima konsenzusa, pariteta i rotacije za svaku od tri nacije u saveznim institucijama vlasti. No njegovi zagovornici ne protive se i novoj teritorijalnoj reorganizaciji u vidu kantonizacije cijele zemlje ili pak federalizaciji s više federalnih jedinica od kojih bi jedna bila većinska hrvatska. Snažno se zalažu i za jačanje državne razine vlasti. Oštri su protivnici preglasavanja Hrvata u institucijama vlasti ili pak nepriznavanja volje hrvatskoga biračkoga tijela. Riječ je ponajviše o intelektualnim krugovima Hrvata u Sarajevu, manjim dijelom u Mostaru. Inferiorni pristup najmanje je prisutan među Hrvatima. Ogleda se u ostanku sadašnje dvoentitetske podjele i oštrom protivljenju osnivanja hrvatske federalne jedinice u Bosni i Hercegovini.

Potvrda izbori

Kao argument navode volju bošnjačke političke elite. Njegovi pobornici drže kako se dvoentitetski ustroj ne može izmijeniti, te da se i unutar institucija vlasti u Federaciji određeni pomaci mogu napraviti. Opasnost ne vide u bošnjačkom preglasavanju nego u velikosrpskom projektu.

Riječ je o manjim hrvatskim strankama koje trenutačno sudjeluju u nelegalnim tijelima vlasti na federalnoj razini. Unatoč postojanju tri modela, to nipošto ne znači da i 2011. Hrvati ne znaju što žele. U najvećem postotku to je realistički model. Potvrda su rezultati općih izbora iz 2010. godine. Nije više pitanje kakvu BiH Hrvati žele, nego kako doći do federalnoga modela koji zastupa politika kojoj su dali povjerenje na izborima.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura