Ilija Valjan iz Paklareva kod Travnika već pola stoljeća čuva ovce i proizvodi kvalitetan vlašićki sir. Njegova sina Antu fotografirali smo 1. lipnja kada je na Galici pao snijeg petnaestak centimetara. Tada je Anto izjavio da je, poslije rudarskog, najteži posao ovčara. Međutim, njegov otac Ilija ne misli tako.

Obiteljska tradicija

- Naša obiteljska tradicija proizvodnje kvalitetnog ovčjeg sira traje više od 50 godina. Kada bih se ponovno rodio, opet bih uzgajao ovce i proizvodio sir. Od ovoga posla može se itekako dobro živjeti - kaže Ilija.

Pitali smo je li istina da je cijena vlašićkog sira došla na samo pet konvertibilnih maraka.

- Moguće je da ima nekih ovčara i proizvođača koji ga ne mogu prodati skuplje. To je njihov problem, a vjerujem da je i kvaliteta u pitanju. Moj sir je unaprijed prodan. Svaka kaćica ima svog kupca. Kada bih mogao još ovoliko proizvesti koliko proizvedem od stotinjak ovaca, sve bih mogao prodati po 12 KM. Mislim da je kvaliteta presudna u cijeni - kaže nam Ilija dok njegova supruga Ljuba provjerava vodu u siru.

Ilija je do prije rata imao oko 350 ovaca koje su mu donosile veliku dobit nakon što proda sir i janjce. Posao s ovcama i proizvodnjom sira je cvjetao, a svi članovi obitelji imali su stalno zaposlenje.

- Bila su to zlatna vremena. Radilo se punom parom, a novca nikada nije manjkalo. Moj sir je kušao Josip Broz Tito kada je dolazio u Bugojno. Unaprijed se najavi da za njega spremim kaćicu i to je morao biti ekstra sir. Nikada nije bilo primjedbi. Naprotiv uvijek sam dobivao pohvale i nagrade za svoj proizvod. Međutim, nedavno sam putovao sinu u Republiku Hrvatsku, kad u Bihaću vidim na izlogu jednog supermarketa piše - vlašićki sir. Otkud u Bihaću vlašićki sir? Ista stvar i u Kupresu. Ne može se u Kupresu praviti vlašićki sir. Trava, zrak, temperatura, mlijeko, iskustvo, sve to utječe na kvalitetu sira. Moram se pohvaliti da najviše sira prodam u Sarajevo, i to poznatim kupcima - dodaje Ilija.

Sirotinja ni za kruh

Kada smo Iliju pitali ima li sada netko važan u politici da bi mu poklonio kaćicu sira kao što je nekada bio Tito, Ilija je odgovorio:

-Ne mogu reći da nema političara koji zaslužuju moj sir, ali smeta me kad čujem na tranzistor da na tri tisuće maraka dobivaju još 500 KM povećanje plaće, a sirotinja nema ni za kruha. Radije bi sir poklonio nekom dobrom liječniku. Jer godine idu, stari se, pa je liječnik sve traženiji - kaže na kraju našeg razgovora Ilija Valjan iz Paklareva koji je, njegujući obiteljsku tradiciju, uspio sačuvati proizvodnju vlašićkoga sira bez ikakvih aditiva.

Nije ni Zagreb, ni Dubrovnik, a ni Rovinj. Ovo je najskuplji grad za kupnju nekretnine u Hrvatskoj