Dobili ste državnu povelju predsjednika Josipovića za osobit doprinos ulasku u EU. Kako se osjećate u sadašnjem kontekstu, Hrvatska ulazi u Uniju, a vaša stranačka karijera završena je izbacivanjem iz HDZ-a. U trenutku potpisivanja ugovora bili ste premijerka i predsjednica stranke?
S puno različitih emocija. Nakon dugo vremena osjećam istinsku radost. Ulazak u EU veliko je postignuće. Zastanimo, sjetimo se početaka, od trenutka osamostaljenja, užasnog rata, Vukovara koji je tek 1998. vraćen u ustavno-pravni poredak Hrvatske, a 2013. smo članica EU. Trenutak je za radost. Vraćamo se kući. S druge strane, ima i sjete. Iako sam iz sve snage i najbolje što sam mogla radila i napravila, u 2013. iz HDZ-a me izbacila osoba koju sam upisala u stranku 2011. No to je završena priča.
Imate li neko posebno slavlje?
Da, prijatelji mi pripremaju proslavu jer je 1. 7. i moj rođendan. Trebalo je biti iznenađenje, ali kako ipak nisu mogli bez mene, više nije.
Kad spominjete prijatelje, to su i neki prijatelji iz HDZ-a ili izvan stranke?
Da, ima i članova HDZ-a.
Ne boje se družiti s vama s obzirom na to da u HDZ-u niste “in”?
To nisu ljudi koji nešto očekuju od vodstva HDZ-a pa se ne boje.
HDZ je prigovorio jer nije naglašena uloga prvog predsjednika Tuđmana u pristupanju EU. Je li Ivo Sanader, bez obzira na zatvor, zaslužio priznanje zbog ulaska u Uniju?
Imam primjedbe na film koji se prikazivao za vrijeme govora predsjednika i premijera. U njemu ima kadrova s predsjednikom Tuđmanom, Šeksom, Manolićem, dakle dužnosnicima iz 90-ih. Ima i Račana i tu se manje-više sve završava. Nema Sanadera koji je u prvom mandatu napravio važne korake. U vrijeme njegova mandata otvorili smo pregovore. Očekivala bih da film završi potpisivanjem pristupnog ugovora pa da vidimo i Ivu Josipovića. U govorima je trebalo spomenuti predsjednika Tuđmana, branitelje, ali i S. Mesića i premijere prije 2000. jer svi su stavljali svoj kamenčić u mozaik Hrvatske u EU. U najmanju ruku to se trebalo očekivati jer su zahvaljivali čak i djelatnicima Sabora.
Biste li Sanaderu dali neku konkretnu nagradu za ulazak u EU ili?
Govorila bih o tome što je radio da otvorimo pregovore.
U trenutku u kada postajete premijerka Sanader odlazi. Tada se spominjalo da je kancelarka Merkel odigrala važnu ulogu u njegovu odlasku.
Ne vjerujem u to.
Možete li sada dokučiti razloge njegova odlaska?
Ne, mogu još manje nego 1. srpnja 2009. kada je otišao. Zadnjih dana imala sam puno intervjua sa stranim novinarima, mnogi i to propituju. Možda pravi razlog nikad nećemo doznati. Ali to više nije ni važno.
Kad ste postali premijerka, čekali su vas blokirani pregovori sa Slovenijom, krenuli ste u razgovore s Pahorom i medijski je stvorena romansa, reći ću ljubavna priča između vas dvoje koji u idiličnoj atmosferi, modno usklađeni pregovarate o deblokadi.
Iako taj posao nije bio nimalo romantičan.
Ipak se dogodila kemija između vas dvoje?
Dogodila se ljudska i politička kemija. To je dobrim dijelom pridonijelo da se počnemo uvažavati. Sa sugovornikom kojeg ne cijenite ljudski ne možete ni plodonosno razgovarati. Kada bi se kamere i fotoaparati ugasili i kada bi se zatvorila vrata, mi bismo postajali ozbiljni i tvrdi pregovarači.
Bez obzira na romantičnu idilu i atmosferu popustljivosti i srdačnog grljenja, svatko je tvrdo zastupao svoje stavove?
Da. Taj su dojam stvorili i potencirali mediji jer se radilo o dva premijera, jednom muškom, drugom ženskom. U cijelom se svijetu premijeri prijateljski pri susretu zagrle, poljube, ali ovaj se put to, katkad neumjesno, podgrijavalo kao neka vrsta romanse.
Neki dan bio je službeni susret slovenske premijerke Bratušek i našeg premijera Milanovića, dakle opet muško-ženski spoj, pa nije bilo nikakve vidljive kemije ni romantične priče. Ipak je kod vas i Pahora bio izražen taj ljudski “klik”.
Eto, nije... Pahor i ja smo, očito, drugačiji.
Ali ta je medijska priča bila fora.
Da, ali da nismo uporno radili, ta priča ne bi riješila blokadu. Atmosfera u EU bila je nepovoljna za RH, drhtali su zbog krize i nisu se bavili Hrvatskom. U Bruxellesu su mi govorili, i kad bih došla na sastanak s Barrosom, riješite to sa Slovenijom pa ćete nastaviti. A tada nam je samo Slovenija blokirala 14 od 35 poglavlja. Druge su zemlje imale rezervu zbog Haaga, aktualni su bili topnički dnevnici. A kad smo bili nadomak cilja u proljeće 2011. godine, jedan za drugim nizali su se događaji koji, kad ih promatram s ove distancije, izgledaju nevjerojatno. Purdino uhićenje, Facebook-prosvjedi, osuđujuće presude generalima u Haagu, oporba je tražila moju smjenu.
Niste se osjećali ugodno na prvom susretu s Pahorom?
Jesam, ali to je bio moj prvi veliki vanjskopolitički posao gdje sam predstavljala svoju državu. Na trenutke sam bila i obeshrabrena jer su mnogi analitičari smatrali da ja tu ne mogu ništa riješiti budući da ni diplomat Sanader nije imao uspjeha. Dapače, Sanaderov i Pahorov zadnji susret u Mokricama bio je leden, kažu očevici.
Kako biste opisali Pahora, je li šarmantan, ugodan?
Jest, i jedno i drugo. Kad je cijeli posao bio završen, našli smo se na večeri, samo najuži od najužih i jedno tri sata sjajno se zabavljali jer je on meni prepričavao svoje prve dojmove o meni, a ja svoje o njemu. I to je bilo jako smiješno. On je rekao da su ga upozorili da ne pije tablete protiv bolova na tom prvom susretu, nego da bude čiste glave jer tko zna što ću ja sve tražiti. On pripada drugoj političkoj obitelji, on je Milanovićev prijatelj. No mi smo se i u ovim za mene turbulentnim vremenima našli. Imam osjećaj da je prijatelj kojeg bih mogla pozvati da sam u nevolji. A tvrde rasprave u pregovorima vodili smo zato što sam inzistirala da se u sporazum uvrsti odredba o tome da procesni rokovi arbitražnog suda počnu teći tek nakon što potpišemo Pristupni ugovor.
>>Jadranka Kosor dobiva Povelju Republike Hrvatske
Preuzeto sa www.vecernji.hr
