Veliki svećenik Onija bio je pobožan čovjek i odbacivao je svako zlo. Zbog toga i sam kralj Seleuk (187. - 175. pr. Kr.) poštivao je Hram i davao novac za uzdržavanje te svetinje. Novi hramski predstojnik Šimun iz Bilgina htio se okoristiti hramskim novcem. Zavadio se s Onijom. Otišao je neprijateljima svoga naroda i govorio im o neizrecivom hramskom blagu te kako bi trebalo dio prebaciti u kraljevu blagajnu. Kralj je poslao svoga povjerenika Heliodora da preuzme blago iz Hrama. Onija je izvijestio povjerenika što točno ima u Hramu i čije je to blago. Rekao mu je kako je to blago nepovredivo. Heliodor je ipak odlučio uzeti dio blaga. Zbog toga je Onija bio u duševnoj tjeskobi. Narod se počeo moliti. Za vrijeme preuzimanja blaga Heliodor je zamro. Onija se pomolio za njega. Kad je Heliodor došao svijesti, zahvalio je i ljubazno se oprostio s Onijom. Nije uzeo hramskog blaga. Rizničar Šimun okleveta Oniju. Nazvao ga je državnim neprijateljem. Onija je otišao kralju Seleuku i zalagao se za opće i pojedinačno dobro.

Kralja Seleuka naslijedio je kralj Antioh Epifan. Jason, Onijin brat, obećao je novom kralju velike svote novca i redovite isplate ako ga postavi za velikog svećenika. Kralj pristaje. Jason pokazuje svoje pravo lice. Uvodi grčki način života: "Ne držeći ništa od časti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske počasti" (2 Mak 4, 15). Hram se zanemaruje i zamiru žrtve.

Menelaj, brat Šimuna rizničara, obeća kralju Antiohu veće bogatstvo nego što mu daje Jason ako njega postavi za velikog svećenika. Menelaj postaje veliki svećenik, a Jason bježi u progonstvo. Menelaj nije plaćao kralju obećani iznos pa je zamijenjen. Veliki svećenik postaje njegov brat Lizimah. Menelaj uzima dio blaga iz Hrama i daje ga kraljevu zamjeniku Androniku. Onija je oštro prekorio Menelaja. Taj traži od Andronika da ubije Oniju. Na prijevaru Andronik ubija Oniju. Za njim su žalovali Židovi, ali i drugi narodi. Kod kralja su negodovali Židovi i Grci zbog ubojstva Onije. I okrutni "Antioh, jako ožalošćen i ganut, zaplaka sjećajući se pokojnikove mudrosti i razboritosti" (2 Mak 4, 37).

Juda je hrabrio svoje ljude pobudnim riječima. Rekao im je kako je imao viđenje. Ukazao mu se Onija. Onija je opisan riječima "čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za židovsku zajednicu" (1 Mak 15, 12). •