Baš prije koji tjedan, kad je napunio 60 godina, razmišljao sam je li Maradona najveći nogometaš u povijesti. Ili su to možda Pele, Messi, Ronaldo...Za titulu najvećeg ne mjere se samo golovi i trofeji, već je potrebno imati i nešto posebno, magično, genijalno. A sve to imao je Diego Armando Maradona, čovjek čija je smrt doslovno potresla svijet.
Imao sam sreću dvaput uživo vidjeti velikog Diega, prvo 1994. na utakmici Hrvatska - Argentina, a drugi put za vrijeme finala Davisova kupa 2016., kada sam s metar udaljenosti gledao u svog boga iz dječjih dana.
A po svemu što je učinio u karijeri, Maradona i jest bio nogometni Bog. Taj status Božanstva posebno je zaslužio u Napulju, gradu kojem je donio prvi, a potom i drugi naslov u povijesti. Do danas to su i jedine dvije titule u povijesti Napolija koji je krajem 80-ih s Maradonom na čelu prkosio bogatom i povlaštenom sjeveru. Tih je dana Maradona bio Robin Hood koji ih je poveo u bunu protiv bogataškog sjevera. I nije ga zanimalo što je u momčadi imao vodonoše, a što je s druge strane bio moćni Platinijev Juventus. Svima njima Diego je pokazao srednji prst i siromašnom jugu pokazao da ništa nije nemoguće. Grafit koji je dan nakon osvajanja titule osvanuo na napuljskom groblju ustvari najbolje opisuje što je značio Maradona. Na njemu je pisalo: “Mrtvi, nemate pojma što propuštate!’’
Pojma nemaju što propuštaju i oni koji nikada nisu vidjeli gol protiv Engleske na SP-u 1986. kada je u sprintu od centra nanizao petoricu Engleza i zabio najljepši gol u povijesti nogometa. A u istoj utakmici zabio je i kultnu “Božju ruku”, nakon koje je, opet kao Robin Hood, poručio Englezima: “Ovo vam je Božja pravda za Falklandski rat, za patnju nanesenu Argentincima”. Bio je takav, prije svega borac za pravdu i potlačene, a tu borbu najbolje je vodio magijom s loptom.
Mali zeleni jučer je fizički napustio ovaj svijet, ali iza sebe je ostavio toliko magije, genijalnosti i briljantnih golova da njegov lik nikada neće prestati živjeti. Genije, Mali zeleni!
