Subota 1. siječnja
ŠTO U NOVOJ 2022. POŽELJETI PLENKOVIĆU, MILANOVIĆU, BOZANIĆU...
Danas je Nova godina. Što poželjeti u 2022.? Premijeru Andreju Plenkoviću, na primjer, da se manje hvali kako bi građanima, kojima je sve gore, tako bar malo olakšao život. Predsjedniku države Zoranu Milanoviću da se manje svađa kako bi njegova i Plenkovićeva nesposobnost bile očitije. Predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću da koji put iz Sabora izbaci nekoga iz HDZ-a, kad već nitko ne može cijeli HDZ. Predsjedniku SDP-a Peđi Grbinu da smanji razmak između glave i poda kako bi lakše pridignuo SDP. Jednom od čelnika Mosta Nikoli Grmoji da na referendumu dobije bar jedan glas više nego na izborima. Saborskom zastupniku Nini Raspudiću da stigne ženu koja u Wikipediji ima dvostruko više redaka od njega, kad ga već ona ne želi pričekati. Desnici – nemojte se ujedinjavati kako se ne bi vidjelo koliko vas je malo. Gradonačelniku Zagreba Tomislavu Tomaševiću – budite dosljedni u preziru prema građanskim navikama, spavajte u tenisicama. Kardinalu Josipu Bozaniću – prilično ste svladali hrvatsku sintaksu, sad se posvetite akcentu. Treneru svih trenera Ćiri Blaževiću – sretno!
Nedjelja 2. siječnja
U SAD-u SE SROZAO DO NULE, OVDJE SE UZDIŽE DO TUĐMANA!?
Slavni je Kevin Spacey u Americi kompromitiran zbog seksualnog nasilja te mu je filmski svijet okrenuo leđa. U posljednje četiri godine angažirao ga je samo Franco Nero u jedom filmu, a u SAD-u ga hoće samo na sudovima. Sada je došao u Hrvatsku radi dogovora s Jakovom Sedlarom o njegovu filmu o Tuđmanu, kojeg bi glumio, no zašto ga Sedlar nije doveo kad je bio na vrhuncu slave i dobivao Oscare te se nije znalo za njegovo nasilništvo. Sad kad je u Americi moralna nula, za Hrvatsku bi trebao biti veliki dobitak. Vodaju ga i časte na sve strane te će tako posrnula hollywoodska veličina bar u maloj i filmski posve nepoznatoj Hrvatskoj nekoliko dana nadoknađivati gubitak nekadašnje slave u Americi. Posve je ponižavajuće i za Hrvatsku i za Tuđmana bude li glumio u filmu o prvom hrvatskom predsjedniku, na što ga se vjerojatno nikad ne bi dalo nagovoriti da mu ugled nije dokraja srozan. Stoga nitko u Hrvatskoj za taj film ne bi trebao dati ni kune. Bude li snimljen, trebali bi ga odbiti svi hrvatski kinematografi i televizije te ga u Hrvatskoj nitko ne bi trebao gledati. A i svijetu bi bio shvaćen kao hrvatski pristanak na američki otpad. Tuđman bi se zgrozio! On je drukčije proslavio Hrvatsku.
Ponedjeljak 3. siječnja
SVAK JE PO NEČEMU POZNAT, PA I HRVATI
Svaka je europska zemlja poznata po iznimnostima koje ima. Norveška po fjordovima, Velika Britanija po kraljevskoj obitelji, Francuska po Eiffelovu tornju, Njemačka po gospodarstvu, Srbija po Miloševiću i Vučiću, Finska po jezerima, a Hrvatska je sve prepoznatljivija po demografskoj katastrofi. Francuska novinska agencija France press piše kako je Lijepa Naša upozorenje zemljama zapadnog Balkana – od učlanjenja u EU 2013., kada je imala nešto više od četiri milijuna stanovnika, izgubila ih je gotovo 10 posto, pokazuju prvi podaci popisa. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će Hrvatska do kraja stoljeća imati samo 2,5 milijuna stanovnika. Nestanak hrvatskog stanovništva ubrzao je ulazak u Europsku uniju, otkad se padu nataliteta pribrojilo pojačano iseljavanje – sada nas je četvrt milijuna manje nego 2013. godine. Neki su mediji izračunali da svakih pet godina gubimo grad veličine Osijeka, no ima ih još pesimističnijih, jedan prošlogodišnji naslov u Novom listu kaže: “Hrvatska je u deset godina izgubila čak dvije Rijeke...” No ima jedno računanje po kojem će Hrvati potkraj idućeg stoljeća od te nevolje moći odahnuti, do tada ćemo kao nacija – izdahnuti. Bog nam dao pokoj duši!
Utorak 4. siječnja
MOŽDA BI NOVAC IPAK TREBALO ZADRŽATI U ČARAPAMA
Dakle, evo pametnog naslova: “Šef HNB-a poslao poruku građanima: Olakšajte si prelazak na euro, novac iz čarape stavite u banku”. Dodajem – kako bi strane banke, pod zaštitom Hrvatske narodne banke, bile još bogatije i iz Hrvatske iznosile još više profita. Gotovo sam u iskušenju da napišem protuporuku – izvadite novac iz banaka, za koji vam ionako ne daju kamate (ali vas perušaju kad vam daju zajmove) i stavite ga u čarape. Netko jednom reče pa su mnogi drugi ponovili – Hrvatska narodna banka nije ni hrvatska ni narodna. Postoji obilje negativnih tekstova o HNB-u, servisu inozemnih banaka koje iscjeđuju hrvatske građane i tvrtke – ili se naziva “privatnim vlasništvom nekoliko stranih obitelji” (Živi zid). Ili se optužuje da “radi protiv interesa hrvatskog gospodarstva” (Drago Jakovčević), da se “odavno otuđila od Hrvatske” (Goran Marić), itd. Najkomičnije je što i guverner HNB-a Vujčić i vlast kažu kako nije potreban referendum o uvođenju eura jer se za euro glasalo na referendumu o ulasku u EU. Ali se prešućuje sramotan podatak da je za ulazak u Europsku uniju glasalo manje od trećine ukupnog broja birača, oko 29 posto. Možda bi svi ostali novac trebali držati u čarapama.
Srijeda 5. siječnja
HRVATSKE REGIJE ILI – PREDRASUDE PROTIV ISTINE
Kad tko nekim nacionalnim, regionalnim, profesionalnim ili drugim skupinama pripisuje neke loše osobine, obično se misli – ma u pravu je on, samo nije to smio reći. No često je nevolja u tome što nije u pravu i što nasjeda predrasudama te ga opovrgava obična statistika i neposredno iskustvo. Puno sam se družio sa Zagorcima, ali nisam primijetio da se po sklonosti alkoholu razlikuju od drugih, kao što se nisam uvjerio da su ljudi iz nekih regija lijeni, skloni kriminalu ili “mafijaškom” povezivanju više od drugih. Moglo se očekivati da će nezadovoljstvo, pa i ogorčenje izazvati televizijska izjava sudskog vještaka za cestovni promet Gorana Husinca koji je rekao: “To vam je tako u Zagorju, tamo se jako puno pije i jako je puno alkohola, to je već tradicionalno... A što je veća kriza, ljudi se više odaju alkoholu... To je jako žalosno, ali to je jednostavno tako.” Uzalud se poslije opravdavao da nije htio vrijeđati, da je i sam iz Zlatara – Zagorci su “poludjeli”. Ne malo nepravde pronošenjem kojekakvih mitova nanosi se kad Zagorcima, kad Hercegovcima, kad Dalmatincima, kad Istranima... Istina je da je među svima podjednak omjer poštenih i “krvoločnih”, kao i omjer ćelavih i kosmatih...
Četvrtak 6. siječnja
TOMISLAV TOMAŠEVIĆ – GRADONAČELNIK ZA IŽIVLJAVANJE
Zagrebački gradonačelnik govorio je novinarima o višku zaposlenih i preustroju u Holdingu u kojem bi administrativnim djelatnicima, među njima i šefovima, mogla biti ponuđena druga radna mjesta. Je li moguće da se nekome s rukovodeće pozicije ponudi posao smetlara? – pitali su novinari, a Tomašević je odgovorio da je to “sasvim moguće”. Te su riječi izazvale ogorčenje u oporbi, ali i nezadovoljstvo u Tomaševićevoj koaliciji. Gradonačelnik zna da nijedan rukovoditelj ne bi prihvatio takav posao, pa mu je očito bila nakana poniziti dosadašnje čelnike Holdinga, ali je ponizio i radnike Čistoće kojima se za to poniženje poslužio. To je, uz ukidanje mjere roditelj odgojitelj, i još neke odluke, novi dokaz kako je riječ o animozitetu prema određenim skupinama karakterističnom za totalitarne vlasti, komunističku i ustašku na primjer, kojima je iživljavanje nad ljudima bilo “politički program”. Ničim novo zagrebačko političko vodstvo nije olakšalo život građanima, grad sve slabije funkcionira, ali cvatu ukidanja, otpuštanja, zapošljavanje po stranačkim kriterijima i skretanje pozornosti na marginalne stvari, kao što je Tomaševićevo isticanje kulta tenisica protiv kulta cipela itd. Koja EU metropola!
Petak 7. siječnja
DA JE SPLIĆANIN MATEJ PERIŠ POSLUŠAO OCA...
Nemoguće je ne pratiti pojedinosti o nestanku Splićanina Mateja Periša u Beogradu, jer ih već danima svi mediji imaju na naslovnim stranicama. A teško je suzdržati i radoznalost jer svaki novi detalj čini slučaj sve tajnovitijim. No posebno me se dojmila izjava Matejeva oca: “Nisam baš bio za to da ide, ali Matej je često putovao. Govorio sam mu da, osim što je Beograd grad za provod, isto tako nosi i svoje opasnosti, pogotovo ako se upadne u loše društvo. Međutim, on je odlučio ići. Došli su s dva automobila do Zagreba i tu su unajmili kombi.” Ovo mu je bio prvi boravak u Beogradu, koji mu je bio posve nepoznat i stran, a u dočeku Nove godine uvijek ima raspoloženja i ponašanja koja se ne daju obuzdati. Mogao je negdje govorom odati svoje podrijetlo koje je nekom idiotu moglo smetati, a sve je više svjedočenja da je društvo u kojem je bio popilo goleme količine alkohola. A ima i sumnji da mu je netko u čašu ubacio narkotik. Ovo je zastrašujuća opomena za hrvatsku mladež (a i svaku drugu), kao što su opomene i neke pogibije u prometnim nesrećama u posljednje vrijeme koje su posljedica opasne mladenačke slobode slične Matejevoj. Poslušajmo njegova oca, molimo mu se za sina.
