Tlo na Banovini se ne smiruje, podrhtavanja su svakodnevna, s njima i ona politička. Dok ljudi masovno napuštaju svoje razrušene domove s ionako opustošenih područja i odlaze da se nikada ne vrate, SDP-ova gradonačelnica Siska upozorava na obnovu po političkom ključu, a iz HDZ-a joj ne ostaju dužni. Oporba koristi svaki trenutak da ospe paljbu po vlastima zbog njihove trome i zakašnjele reakcije na katastrofu, kao i zbog evidentnih malverzacija u obnovi 90-ih, ali dobar dio zastupnika opozicije pritom se i otputio u pomoć stradalima.
Od prvog dana aktivno se u prikupljanje humanitarne pomoći za stradale u razornom potresu uključio Miro Bulj, zastupnik Mosta, koji je na Banovinu danima dovozio cijele konvoje s juga. Među prvima je stigao u Majske Poljane, javno upozoravao da ljudima nije dovoljna samo pomoć volontera, već organizirani sustav. I Nikola Grmoja iz Mosta u Glinu je dovozio tople obroke iz Zagreba, dok su Marin Miletić i Zvonimir Troskot skakutali po šupljim krovištima pomažući ljudima u sanaciji oštećenih kuća po okolnim selima.
I saborski zastupnik i čelnik političke platforme Možemo! Tomislav Tomašević iz Gline je, u ulozi volontera Civilne zaštite, danima tovario pakete humanitarne pomoći, javljao kako u donacijama nedostaje vode, da je odjeće previše, da deka u datom trenutku ima dovoljno.
Petrinju i okolicu obilazio je i Domovinski pokret. Miroslav Škoro među prvima je zatražio ukidanje PDV-a na donacije i otkazivanje Snježne kraljice (u čemu, nažalost, nije uspio), ali i na terenu podijelio, samo u prvim danima katastrofe, oko 1200 tona hrane i higijenskih potrepština, dok je jedan od simpatizera ove stranke donirao Banovini milijun eura s računa iz Austrije.
Proteklih dana stiže vijest da se na Banovini angažirala i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je volontirala u kuhinji s poznatim hrvatskim chefovima, a potom je stigla u dvorište obitelji Radošević u Novom Selištu nadomak Petrinje s ekipom stručnjaka na čiju će se inicijativu te uz financijsku pomoć obitelji sa šestero djece sagraditi nova betonska katnica.
Da su ranjenoj Banovini prvi priskočili navijači i hrvatski branitelji, otprije je poznato, no nedavno se čulo da su u pomoć pristigli i naši paraolimpijci Toni Bošnjaković i Elvedin Omerčić, kao i tisuće onih kojima se imena nikada neće znati.
Premda nije moralno mjeriti tko je i koliko dao dok je grmilo, teško je ne uočiti da u tom mozaiku dobrote netko ipak nedostaje. Kamo je, pobogu, nestao SDP? Prva dva tjedna nakon razornog potresa potporu ljudima s pogođenog područja njihov novi predsjednik Peđa Grbin pružao je s društvenih mreža, no kasnije se doznalo da je razlog tome bila samoizolacija zbog kontakata s oboljelim Ivanom Račanom. No zašto u Petrinji, gdje sa svojih 210 centimetara ne bi prošao neprimijećen, nije već danas? Zašto u pomoć Banovini, pa i svojoj gradonačelnici Siska, u vrijeme dok je Sabor spavao zimski san, izuzev Freda Matića, nisu pohitali SDP-ovi jastrebovi, zašto se Arsena Bauka, Sinišu Hajdaša Dončića, Sabinu Glasovac i ekipu moglo vidjeti samo u televizijskim studijima kako se bave izjavom Dubravke Šuice o Banovini i Baniji ili dok sa sigurne udaljenosti iz Zagreba udaraju po posrnulom HDZ-ovcu Ivanu Žiniću? Blato iz sela pored Gline nije vrijedno novih cipela Biljane Borzan kupljenih plaćom eurozastupnice?
Ako već ne iz iskrenih ljudskih pobuda, zar ih ni politička računica ne može otjerati iz salona i udobnih naslonjača u trenutku kada se HDZ-ovu županu drma fotelja, kako bi pritekli u pomoć žiteljima kraja u kojem su postradali mahom njihovi birači? Podsjetimo ih ovom prilikom da je HDZ preuzeo županiju tek nakon što je 2014. ostavku iz pritvora dala – SDP-ova županica Marina Lovrić Merzel. Dobro jutro! Netko dobronamjeran trebao bi im reći da je istinskim socijaldemokratima mjesto s ljudima u nevolji, na terenu, i ne samo danas. Ali uzalud. Kada ih na lokalnim i svim drugim izborima pomete lijevo-zelena koalicija, ni tada neće znati zašto.
