Američka i europska diplomacija smjenjuju se u pokušaju rješavanja permanentne krize u Bosni i Hercegovini. Scenarij je uvijek isti. Sjedinjene Države najprije prepuste Europi posredovanje u rješavanju određenog problema, i to upravo onoliko dugo koliko je potrebno da se vidi kako oni to ne uspijevaju. Onda udare šakom o stol i kažu, e, sad je dosta. Tako su Daytonom zaustavili rat i tako su presjekli i mnoge poslijeratne zamršene gordijske bh. čvorove. Ovaj smo put, ipak, svjedoci malo duljeg razdoblja u kojem je SAD vrući bh. krumpir prepustio Europljanima.Razjedinjena Europa mjesecima se muči s još razjedinjenijim bh. liderima u rješavanju manjinskih i građanskih prava u daytonskoj tvorevini. Uglađeni se diplomati nikako ne snalaze s političkim manipulacijama “službenog Sarajeva”. Stalnim odgađanjem rješenja problema i neuvođenjem učinkovitih sankcija rasprodaju autoritet.Europa je, dakle, kapitulirala, a pitanje je ima li Amerika volje još se jednom vratiti na Balkan i spašavati situaciju, a time i ugled Zapada?!
Njihovi visokopozicionirani političari ističu kako su spremni za novu diplomatsku ofenzivu u BiH. Pomalo neočekivana najava, osobito kada se zna da je Bosna i Hercegovina zadnjih desetak godina bila na dnu ljestvice američkih prioriteta.Čak i oni koji površno prate događaje u BiH vide da se ova zemlja zapetljala u komplicirani daytonski sustav i ne može ga sama razriješiti. Ustav prepun nedorečenosti političari su iskoristili za brojne opstrukcije koje su im u određenom trenutku i situaciji nacionalno odgovarale. Rezultat svega je potpuno blokirana država. Ne može ni korak naprijed bez pomoći. Deblokirati je mogu samo idejni tvorci, a to su upravo Amerikanci.Iako je u Daytonu bilo teško zaustaviti rat i postići mirovni sporazum, 18 godina poslije Amerikancima će biti još teže daytonsku državu pretvoriti u europsku državu.
Bosna i Hercegovina treba ozbiljnu dijagnozu stanja i još ozbiljniji zahvat. Do sada su trećerazredni međunarodni diplomati svojim potezima samo zapetljavali ionako zamršeno stanje. Ispostavilo se da mnogi ne razumiju duh Bosne i Hercegovine i pogrešno tumače Dayton. Stoga za ovakvo stanje uz domaće političare i oni snose veliku odgovornost.Problem svih problema u BiH su neriješena nacionalna i građanska prava. U jednoj državi s dva entiteta žive tri naroda (1+2+3). Formula je neodrživa, osobito kada u nju treba uvrstiti i četvrti element – građane.Rješenje bi moglo biti u formuli 1+3+3, odnosno jedna država, tri naroda, tri entiteta. A četvrti, građani, svoja bi prava rješavali unutar svakoga entiteta.
Time bi građanske partije bila onemogućene u lovu u mutnom. Kao što to godinama radi bošnjački SDP, zloupotrebljavajući ovakvu daytonsku formulu i izborni zakon kako bi oteo nacionalna prava (Hrvatima).Možda zvuči paradoksalno, ali rješenjem nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini ipak bi najviše izgubile nacionalne stranke. Jer, narodi se sada homogeniziraju uz njih samo zbog opravdanoga straha od terora većine nad manjinom. I jačanja unitarne države. U uređenoj decentraliziranoj državi unutar triju federalnih jedinica građanske stranke bi vjerojatno brzo preuzele vlast od nacionalnih stranaka.Protivnici ovakvoga koncepta su lažni patrioti koji pod krinkom borbe za nepodijeljenu i cjelovitu BiH pljačkaju državu pred očima nemoćnih naroda i građana. Svjesni su činjenice da će, čim se BiH uredi, njihovo mjesto boravka biti u jednomu od entitetskih zatvora.Uz unutarnji ustroj BiH bilo bi važno promijeniti i pristup prema euroatlantskim integracijama. Uz nastavak pregovora s EU treba ubrzati put k NATO-u. Zbog opasnih unutarnjih političkih sporenja, BiH treba što prije staviti pod sigurnosni kišobran. Osobito to trebaju poticati bh. susjedi (Hrvatska, Srbija). Ulazak Bosne i Hercegovine u NATO zaustavljen je zbog srpskog i bošnjačkog sporenja oko vojne imovine. Jedni hoće da se knjiži na državu, a drugi na entitete. Stvarni razlog je zapravo u slaboj potpori Srba ulasku u NATO.
Naravno, Banja Luka osluškuje što poručuju iz Moskve i Beograda.Bosni i Hercegovini su NATO i EU potrebniji nego bilo kojoj zemlji u Europi jer zbog svoje unutarnje nestabilnosti i izostanka konsenzusa o budućnosti može preživjeti samo integriranjem u globalne snažne i uređene sustave. Vjerojatno su to shvatili i Amerikanci. Koji će pokušati uvesti BiH u Europu preko NATO-a. Bit će to dug put od Sarajeva preko Washingtona do Bruxellesa. Mogao je biti kraći, ali ga Europa ponovno nije znala pronaći.
