Hrvati su platili tešku cijenu svoje “suradnje” s Haagom. Dok su drugi lobirali i lažno optuživali Hrvate iz BiH, iz RH su uglavnom promatrali kako Sud 13 godina drži pritvorenima njihove sunarodnjake. Neki njezini visoki dužnosnici su svojim postupcima čak i pridonijeli drakonskoj presudi. Tek sada Hrvatska, kada je vidjela posljedice za svoju državu, planira nešto poduzeti. Dakako da treba vjerovati u preokrete, ali, ako je suditi po dosadašnjim iskustvima, onda je teško biti optimističan. Što se sada, kada je sužen manevarski prostor, uopće može učiniti?! Pogotovo što se svaku buduću političko-medijsku obranu optuženih stavlja u kontekst haaške presude. Stvoren je otrovan ambijent za brutalno diskreditiranje svakoga tko se usudi pravdati “udruženi zločinački pothvat” i ulogu Hrvata u ratu u BiH.

Zato treba djelovati promišljeno i strategijski, a ne voditi se isključivo emocijama i kolektivnim osjećajem nepravde. U svijetu treba tražiti saveznike za ovu priču, a ne zbog nje stvarati nove neprijatelje. Pred UN-om i drugim međunarodnim institucijama političari i diplomati moraju argumentirano braniti hrvatsku poziciju. Boriti se za svoju istinu, a ne samo tvrditi kako su za sve krivi drugi. Optužbama bez suda, pravne procedure i argumentacije širi se krug neprijatelja i kod susjeda i njihovih saveznika. Tužitelji, a ne političari, pred domaćim i međunarodnim pravosuđem trebaju pokrenuti optužnice za zločine počinjene nad Hrvatima. Sudove je potrebno uvjeriti da su nad Hrvatima u BiH počinjeni najveći zločini, da je na Hrvatsku izvršena agresija, da su Hrvati žrtve, a ne agresori...

Kako se u budućnosti ne bi dogodile nove nepravde, već danas treba početi pregovore da se haašku arhivu, bar onu koja se odnosi na Hrvate, vrati Hrvatskoj. Možda u Vukovar, Srebrenicu i Križančevo Selo kod Viteza (ubijena 74 Hrvata u jednom danu). Tamo treba izgraditi dokumentacijske centre. Haaška arhiva ima oko tri milijuna stranica transkripata sa suđenja, 442.000 dokumenata te 30.000 sati videosnimki. To su nove potencijalno široke mogućnosti za manipulacije i nove optužnice. Osobito ako je, kako se to i planira, preuzme Sarajevo. Arhivu, kada su je već neselektivno slali u Haag, Hrvati sada bar moraju trajno zaštititi od novih zloupotreba. A potom je i analizirati, pokušati ispravno prikazati te protumačiti.

Hrvatska država, ako želi pomoći Hrvatima u BiH, mora bitno promijeniti svoju politiku prema njima. Za početak treba na objektivan način osvijetliti njihovu ulogu u ratu i poraću. Godinama je stvarana pogrešna slika. Na temelju nje većina hrvatskih građana stvorila je stereotip o bh. Hrvatima. Na sličan način kao i Haag. Zašto se onda čudimo međunarodnim sudovima kad je dobar dio “domaće javnosti” već odavno svojim sunarodnjacima i bez suda presudio kao kriminalcima, parazitima, zločincima... U takvom ozračju haaškim i svim drugim tužiteljima nije ni bilo teško žrtvu optužiti kao agresora.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora