U BiH su se prije dva dana navršile pune dvije godine od još jednog “povijesnog” sporazuma. Koji također, kako to povijesna tradicija nalaže, nije proveden. U pitanju je mostarski politički sporazum između čelnika vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka, HDZ-a BiH Dragana Čovića i SDA Bakira Izetbegovića, o održavanju lokalnih izbora u gradu na Neretvi te izmjeni izbornog zakona BiH kako bi se otklonila diskriminacija prema Hrvatima kao najmanje brojnom konstitutivnom narodu te Židovima, Romima i drugim manjinama. Jedina je razlika u tome što Hrvati sada na papiru imaju svog člana Predsjedništva BiH, no u praksi ga preglasavanjem biraju Bošnjaci, dok se etnički Židov primjerice ne može ni kandidirati za tu poziciju u BiH prema ustavu BiH koji je aneks IV Daytonskog mirovnog sporazuma. Slična je situacija i s biranjem nacionalno koncipiranog Doma naroda entiteta Federacije BiH. No i puno delikatnija te rizičnija za položaj Hrvata u BiH. Uloga Predsjedništva BiH važna je u daytonskoj zemlji jer simbolizira njezin karakter zajednice triju konstitutivnih naroda, nekad tri zaraćene strane, no za Hrvate je puno važnija uloga Doma naroda kao doslovno posljednje brane pred agresivnom politkom dominacije i hegemonije političkog Sarajeva. U Domu naroda Hrvati, Srbi i Bošnjaci imaju po 17 zastupnika koje bi, prema presudi Ustavnoga suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, dominantno trebali birati predstavnici tog istog naroda. No, to u praksi nije slučaj. Nedavno je nakon što je preminuo održana vjerska ceremonija dženaza (pogreb za muslimanske vjernike) 35-godišnjem Anelu Šahinoviću iz Velike Kladuše koji se izjašnjavao Hrvatom i bio u hrvatskom klubu Doma naroda. Još jedan Bošnjak, musliman Edim Fejzić iz Goražda, lažno se izjašnjava Hrvatom. U klubu toga naroda su još dvojica izaslanika, iz Tuzle i Sarajeva, koje su većinski birali Bošnjaci. Kako bi uspjeli posve isključiti Hrvate iz vlasti u FBiH, a oko čega je započela koordinirana akcija svih bošnjačkih stranaka sa sjedištem u Sarajevu, dovoljno je da pronađu takvih šest od 17 izaslanika što je trećina hrvatskog kluba. Šest Hrvata, pa makar bili i Edim, Anel... imaju presudnu ulogu pri izboru izvršne vlasti u FBiH, predsjednika ovoga entiteta, a zatim i vlade.
Takva vrsta manipulacije s potporom trećine kluba postala je legalna nakon intervencija međunarodne uprave, Ureda visokog predstavnika koji je izmijenio tamošnji ustav 2002., te misije OESS-a koja je prethodno promijenila izborna pravila i propise 2000. godine. Hrvate u Dom naroda od tada biraju višestruko brojniji Bošnjaci iz županijskih skupština, dok je pak visoki predstavnik Wolfgang Petritsch umjesto natpolovične većine u klubu Hrvata Doma naroda za izbor izvršne vlasti kao kvalificiranu većinu dopustio trećinu svakog kluba konstitutivnih naroda. Ta je odluka jedna od gotovo 900 koje je donijela neokolonijalna međunarodna uprava nad BiH.
Osim tek općih odluka poput uvođenja zajedničke valute, zastave, registarskih oznaka, uspostave zajedničkih institucija na razini države, najveći dio tih odluka bio je na štetu Hrvata. Predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić je u knjizi koju je objavio analizirajući nametnute odluke visokih predstavnika i međunarodne zajednice, utvrdio kako je čak 90 posto takvih odluka bilo na štetu najmanje brojnijeg naroda. Posljedica je svih tih odluka to da su Hrvati počeli sadržajno gubiti status konstitutivnog naroda, a to se prije svega vidi po tome što brojniji narodi, uglavnom Bošnjaci, nameću svoje ljude kao predstavnike Hrvatima, koji se onda prometnu u najžešće zagovornike unitarističke politike dominacije kako bi opravdali svoje angažiranje. Presuda Ljubić Ustavnoga suda trebala je označiti prekretnicu i zaustaviti dalje dekonstituiranje Hrvata, no za provedbu te odluke međunarodna zajednica nije pokazala pretjerani entuzijazam pa su bošnjački političari tu presudu potpuno opstruirali očekujući upravo završni obračun i status quo. A taj završni obračun očekuje se upravo na izborima zakazanim za 2. listopada, nakon čega se očekuje da će Bosna i Hercegovina otklizati u novu tešku krizu. Međunarodna zajednica ima wild card i takav rasplet sadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt može razriješiti jednim potezom. Stavljajući izvan snage Petritschevu trećinu u klubu Hrvata Doma naroda ili pak da provede u praksi presudu Ljubić te je implementira u izborni zakon.•
