Prošli tjedan pamtit će se po toplinskom valu, nesnosnim vrućinama, ali i po tomu kako su zatoplili odnosi između velike Sjeverne Amerike i male Sjeverne Koreje. Donald Trump bez trupa ušao je u Sjevernu Koreju i toplo popričao s jugunastim Kim Jong-unom. A kao da su zatoplili i odnosi između Kremlja i Vatikana. Putin se zaputio do pape Franje, a za razliku od Staljina nije pitao koliko Papa ima divizija. Bilo je vatreno i u Bruxellesu. Hrvatski premijer Andrej Plenković bio je jedan od glavnih pregovarača uime europskih pučana, a neki “građani” u BiH pitaju što se to Hrvati miješaju u unutarnje stvari Europe. Dogovori su brzo postignuti budući da BiH još nije članica EU-a pa nema predstavnika iz političkih struktura s kojima je bilo što jako teško dogovoriti. Jer se ne drže zakona, slijedeći onu Titovu da se ne treba držati zakona k’o pijan plota i zaplotnjački sve rade po svojim aršinima.
Mnogi su iz žarkog juga i jugoistoka krenuli u malo manje vruću BiH. I imigranti su čuli da je Hercegovina u svijetu prepoznata kao atraktivna turistička destinacija, ali i to kako je čitava BiH poželjno odredište na putu u bogatije zemlje Europske unije. I čude se da se BiH ne žuri u Europu, a tu joj je pred nosom. Dvije trećine građana triju konstitutivnih naroda je za ulazak BiH u EU, ali što to vrijedi kad se većini političkih predstavnika koji predstavljaju te građene u Europu ne žuri. Jer im je BiH izvan Europe – Amerika.
Žele od države triju jednakopravnih naroda stvoriti građansku državu po mjeri jednoga, većinskog naroda. Na sva zvona bruje o tomu kako je to jedino rješenje za Bosnu (Hercegovinu i ne spominju). To sliči na događanja s tjeranjem seljaka u zemljoradničke radne zadruge u ranim godinama komunističke Jugoslavije. Ljudi iz “unutrašnjeg” i komiteta priveli su uglednijeg mještanina jednoga hercegovačkog sela i pokušali ga uvjeriti u boljitak i probitak tadašnjih zemljoradničkih radnih zadruga. “Drugarsko” uvjeravanje trajalo je tri dana, a ovaj vrijedni seljak htio je kruh zarađivati na svojoj zemlji, a ne u nekom “kolektivu”, i ni po koju cijenu nije htio pristati na uključivanje u zemljoradničku zadrugu. Nakon “drugarskog” uvjeravanja rekli su mu kako se neće dobro provesti, a onda su sjeli s njim u službeno vozilo kako bi ga vratili doma. Na putu u njegovo selo naiđu na jednu usku seosku uličicu u kojoj je stajao magarac koji se nikako nije dao pomaknuti smjesta. Drugovi su pokušali kamenjima, kocima, a magarac ni makac. Nakon što su shvatili o kolikoj se magarčevoj tvrdoglavosti radi, zamole seljaka da im pomogne. Ovaj polagano priđe magarcu sa suprotne strane, počne mu nešto kao šaptati na uho, a lagano ga krišom bocne nekim oštrim predmetom. Na zaprepaštenje drugova, magarac se uz revanje dade u bijeg. Ljudi iz “unutrašnjeg” i komiteta počeše se čudom čuditi i upitaše seljaka:
- Ma, štono šapnu kenjcu pa onako uteče?
- Šapnuo sam mu da će u zemljoradničku radnu zadrugu – objasni im.
Dragan Čović u intervjuu Večernjem listu kazao je da BiH vidi organiziranu kao Belgiju – federaliziranu državu s konstitutivnim narodima. Dok zagovornici “građanske” BiH kažu da bi Belgiji bilo puno pametnije uvesti građanski model. Problem je “samo” u tomu što Valonci, Flamanci i konstitutivni Nijemci (kojih je samo oko 60.000) nikada na takvo nešto neće pristati. Kao što Bruxelles neće ni pomisliti na prijam BiH u EU dok se ne uredi na europski način. Pa se sve drastičnije aktualizira pitanje: bh. zvjezdica na zastavi Europske unije ili crna rupa zemlje Nedođije?! I tako dok Europa sve brže naprijed juri, u BiH trešti hit “Nama se nikud ne žuri”!
U političkom Sarajevu sve je više onih koji su umislili da su Chuck Norris političke moći - da znaju tko to tamo p(j)eva, da znaju sakriti suze k’o Marina, da mogu natjerati vrbu da rodi grožđe, da mogu pogoditi tricu iz reketa, lobati suparnika u stolnom tenisu, zalupiti kružnim vratima, dva puta brojiti do beskonačnosti... I tako beskonačno. A skraćenicu BiH i dalje čitaju kao – Bez Ikakve Hiće!•
