Kada se riješi travnička i srebrenička izborna enigma i prebroje glasački listići u hercegovačkoj prijestolnici, u gradu Mostaru, sve će biti kao što je i ranije bilo. Od izvorišta u podnožju planine Vlašić, do utoka u Bosnu, rijeka Lašva i dalje će protjecati kroz Travnik, Novu Bilu i Vitez. Ništa se neće promijeniti, pa ni onda kada od otopljenog snijega nabuja, izlije se i sve poplavi.
Voda će se jednoga dana povući i mulj će nestati. Granut će proljeće. Središnja Bosna okitit će se zelenim vijencem kakav se malo gdje može vidjeti. U svom životu takav raskoš i ljepotu zelenila vidio sam samo oko Malog i Velikog mljetskog jezera.
Nigdje drugo.
Prirodni sklad središnje Bosne i tibetansku mirnoću tamošnjih ljudi mogu poremetiti pocrvenjeli travnički izbori. Zapravo, to mogu učiniti ljudi koji misle da Izborni zakon mogu uzeti u najam za svoje potrebe i potrebe svoje političke stranke. Za takve ljude nije važno što u zakonu piše. Oni ne znaju što bezakonje može donijeti i prouzročiti.
Jednog, posebno dragog dana (24. studenog), u Travniku, na tamošnjem Sveučilištu, imao sam promociju svog troknjižja. Tom prigodom upoznao sam mladog, obrazovanog, elokventnog čovjeka, k tomu još i doktora ekonomskih znanosti. Potječe iz glasovite i prosvijećene travničke obitelji Pejaković. On, Goran Pejaković, kao član Hrvatske demokratske zajednice, kandidirao se za gradonačelnika Travnika. Čovjek ima sve referencije. U zreloj je životnoj dobi, pun snage i elana, znanstveno je upućen i idealan za vođenje društvene zajednice s posebnim povijesnim nasljeđem.
U gradu Travniku stotinu pedeset i tri godine stolovala je vezirska vlast. Nikada to nije bila neka nevažna kasaba i palanka.
“Nikada nitko u Travniku nije pomislio da je to varoš stvorena za običan život i svagdanje događaje“, piše nobelovac i Travničanin Ivo Andrić. Grad s takvom povijesnom i kulturnom baštinom vapi za modernim, obrazovanim i europskim gradonačelnikom.
Život piše čudne scenarije. Na dan izbora, 11. studenog, umro je dr. Mirsad Peco, kandidat Stranke demokratske akcije za mjesto gradonačelnika Travnika. Osvojio je najviše glasova – 10.204. S kim god sam razgovarao, o dr. Mirsadu Peci svatko ima pozitivno mišljenje. Imao je karizmu, čestit je čovjek. Svatko poštuje njegovu izvornu pobjedu, ali, nažalost, na dan izbora izgubio je bitku sa životom, govore Travničani, jedan za drugim.
U normalnoj državnoj zajednici, u takvim okolnostima, mandat ide prema onom kandidatu koji je osvojio najveći broj glasova. Ta čast treba i mora pripasti dr. Goranu Pejakoviću jer je osvojio zavidan broj glasova – 6587. Kandidat SBB-a za mjesto gradonačelnika Elmedin Kanafija osvojio je 1581. Nažalost, i on je otišao na drugi svijet. Kandidat SDP-a Elvis Imočanin osvojio je neznatan broj glasova – 1200.
Na upit što misli o nastaloj situaciji, zaslijepljeni čelnik najmoćnije bošnjačke stranke, bez razmišljanja, urbi et orbi, kaže: “Izbore treba ponoviti!“
Za ovakvu državničku izjavu svaka, pa i najružnija psovka, bila bi pristojan komentar. Ipak, možda je najbolja Andrićeva sentencija: “Vi, koji mislite da ste zakon uzeli u zakup, ne dolazite mi na oči! Ne mogu vas vidjeti!“
Stranački, travnički aparatčici omiljenog predsjednika poručuju: “Ako dr. Goran Pejaković bude izabran za gradonačelnika, mi ćemo organizirati referendum za njegov opoziv. Ako političar koji u rukama ima kakve-takve poluge vlasti ne razumije što ovakve izjave mogu prouzročiti, onda je on za ozbiljan medicinski tretman. Kao da su za dr. Gorana Pejakovića glasali izvanzemaljci i stranci, a ne žitelji grada Travnika.
Srebrenica se nada. Plahovita rijeka Drina prkosi. Neće se ona pokoriti projektu malih hidroelektrana niti će se njezin tok preusmjeriti. Neće ona poteći uzvodno i promijeniti svoj tok. Moćna je to voda! Od prastarih vremena odjekuje sevdalinka “Drino, rijeko, vodo plemenita, izmeđ’ Bosne i između Srbije“.
Često se na rijekama, naročito onim koje su velike i značajne, znaju porječkati njezine obale. Tu se zna dogoditi belaj.
Prvi se dogodio u prosincu 1941. godine. Nekoliko dana uoči božićnih blagdana pet časnih sestara Družbe kćeri Božje ljubavi s Pala: Marija Ivanišević, Marija Bernadet, Marija Bojanc, Marija Antonije i Marija Berchman, život su skončale u rijeci Drini. Ni krive niti ikom dužne. Bračni par pravoslavne vjere snažno je stao u obranu nedužnih časnih sestara. U tom nisu uspjeli. Četnici su bili neumoljivi.
Pedeset i pet godina kasnije, od 11. do 19. srpnja 1995. godine, opet u blizini obale rijeke Drine, u Srebrenici dogodio se genocid. Ubijeno je 8372 bošnjačkih muškaraca, žena i djece. Pokret Majke Srebrenice, Žepe i Udruga žena Podrinja mole Središnje izborno povjerenstvo da poništi izbore i spriječi aktualnog načelnika u pohodu na drugi mandat.
“On niječe genocid. On slavi one koji su genocid počinili!“, poručuju majke Srebrenice.
Nakon dvanaest godina dogodit će se izbori u gradu Mostaru.
Nakon toga ni Neretva neće poteći naopako i uzvodno. Neće se ona odreći svog prpošnog puta niti je kamena skakala na Buni mogu zaustaviti na putu prema jugu i Mediteranu. Odavno se oni ljube!
Istina, u izbornom “igrokazu“ mogu potonuti izborne nade onih koji se žele skrasiti u klupama općinskih vijeća i otud nešto raditi. To je jedino radno mjesto na koje ne moraš doći, a da ti nitko ništa ne može. To je jedino radno mjesto na kojem ne moraš ništa uraditi, a da sve bude kako je i ranije bilo. Jedino sa svoja dva prsta u zraku možeš određene stvari usmjeriti u jednome ili drugom smjeru.
U Travniku, Srebrenici i Mostaru “bojna“ koplja usmjerena su prema izboru općinskih i gradskih načelnika. Pritom nije važno tko je, što zna i što može. Važno je da je naš.
Dvije najmoćnije političke stranke u Mostaru, mislim na Hrvatsku demokratsku zajednicu i Stranku demokratske akcije, za mjesto gradonačelnika nominirale su dvojicu uglednih liječnika. O njihovu predživotu nitko ne može reći ni jednu ružnu riječ niti može naći karijernu mrlju. Obrazovani su, odmjereni i uspješni medicinski djelatnici, liječnici.
Dragi ljudi!
Prvi put su na političkoj sceni. Javnost se pita – mogu li svojim političkim neiskustvom odgovoriti izazovu složene mostarske društvene zbilje? Jer Mostar je grad u kojem, dvadeset i pet godina nakon Daytona, postoje tri suprotstavljene istine. O tome kada je rat počeo, kakav je njegov karakter, kako je okončan i kako zemlju treba urediti, zaista postoje tri različita, nepomirljiva stajališta.
Mogu li predloženi kandidati gradu skinuti luđačku košulju koju je visoki međunarodni predstavnik, mali golobradi i bezbrki Austrijanac iz Koruške, do pod vrat zakopčao, a njegov nasljednik, akter krvavih obračuna na ulicama Belfasta, svojim ludim Statutom ovjerio. Na izbornoj platformi puno je nepoznatih osoba. To unosi određenu zbunjenost u biračko tijelo.
Mostarski izbori imaju svoju dodatnu važnost. Mostar je oduvijek bio prirodno političko, gospodarsko, kulturno i vjersko središte Hercegovine. U Mostaru je sjedište Mostarsko-duvanjske biskupije, koja upravlja i trebinjsko-mrkanskim prostorom. Tu je sjedište svih institucija koje za hrvatski narod imaju posebno značenje: Sveučilište na hrvatskom jeziku, Sveučilišnu kliničku bolnicu, Hrvatsku akademiju za znanost i umjetnost, Franjevačku provinciju, Hrvatsko narodno kazalište, Hrvatski športski klub Zrinjski, Maticu hrvatsku, Hrvatsko kulturno društvo Napredak. U Mostaru je sve što jedan narod ima!
Za bošnjački narod grad Mostar je to isto. Tu je sjedište Muftijstva i Medžlisa cijele Hercegovine i značajnog dijela jugozapadne Bosne, Klinička bolnica, Univerzitet Džemal Bijedić, FK Velež, Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Narodno pozorište i tako do unedogled.
Mostar je u ovom času, kako Splićani znaju reći – dva u jedan.
Zahvaljujući razularenom ratnom pohodu (1991.) na sve okolo – na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, Hercegovinu i Kosovo, srpska narodna zajednica u Mostaru prošla je kao bos po trnju. Kako god, tu je sjedište zahumsko-hercegovačkog i primorskog vladike, Srpsko prosvjetno društvo Prosvjeta i kulturna ostavština znamenitih srpskih obitelji: Šantića, Ćorovića, Peška, Ječaćića i drugih.
Tko god bude izabran za gradonačelnika Mostara, njegov mandat može biti uspješan i koristan samo zajedničkim djelovanjem vijećnika koji dobiju potporu građana. Povijest svjedoči da nam šaroliki međunarodni predstavnici neće dobro donijeti. Istina, mogu nam pomoći, ali bez novih luđačkih košulja i pijanih statuta.•
