Nakon što je 2002. austrijski diplomat Wolfgang Petritsch završio mandat visokog predstavnika izjavio je kako je “BiH u Daytonu svezana u luđačku košulju”. Nije primijetio kako je on, pet godina nakon Daytona, svojim nametnutim izbornim pravilima još više pritegnuo to odijelo. I otišao. S vremenom remeni popuštaju pa “luđaci” postaju sve opasniji. Razdražljiviji. Za desetak dana biraju svoje predstavnike. Dakako da je u Petritschevoj izbornoj ludnici sve nadrealno. Narodi jedni dugima biraju kandidate, ljevica je postala desnija od desnice, desnica su svi, političari ne izlaze iz crkvi i džamija, svećenici vode politiku... Svi namiguju, što znači da jedno govore, drugo rade. Tko će onda pobijediti?! Jedno je sigurno, u izbornoj noći 7. listopada “crveni”, “crni”, “žuti”, svi će proglasiti pobjedu.
Predizborna kampanja prepuna je laži i teških optužbi. I neiskrenosti čak prema svojima. SDP-ovci, primjerice, tek deklarativno podržavaju Denisa Bećirovića za bošnjačkoga člana Predsjedništva. Vodstvo stranke strahuje, ako pobijedi, mogli bi mu porasti apetiti i prema stranačkoj predsjedničkoj dužnosti. I gle čuda, njemu više od ljevice podršku daje Islamska zajednica. U potrazi za biračima prometnuo se u vođu bošnjačke desnice. Slično je raspoloženje i u narodnjačkom SDA. Kandidat Šefik Džaferović ima tek blijedu podršku stranačke infrastrukture. Gotovo je izdan. Svi to znaju osim njega. U takvom ambijentu uspješni biznismen i iskusni lider SBB-a Fahrudin Radončić pronašao je recept kako biti “prvi” u Bošnjaka. Iz trećeg pokušaja.
Kod Hrvata sve je (ne)jasno. Predsjednik HDZ-a Dragan Čović ima prema svim anketama više od 70 posto hrvatskih glasova. Ako pak Bošnjaci odluče, može ga pobijediti Željko Komšić bez ijednog hrvatskoga glasa. Apsurd. Baš kao što je i činjenica da se za “kolektivnog šefa države” natječe čovjek koji tu istu državu ne doživljava svojom. Formalni socijalist Milorad Dodik nacionalističkom retorikom vjerojatno će zasjesti na čelo mrske mu zemlje.
Hoće li ovi ili neki drugi kandidati pobijediti, ne ovisi samo o broju glasova. Bitno je tko će brojiti. Na biračkim popisima je više od osam tisuća onih koji imaju više od 100 godina. Vjerojatno ih ima dosta i iznad 150. Što ako ti “mladići” i “djevojke” budu u biračkim odborima. Slabije vide. A onda pogreškom proglase, recimo, Bećirovića, Komšića i Ivanića. Ili Falatara, Hadžikadića, Jerlagića ili... A tek tko će biti novi zastupnici u parlamentima države, Federacije, Republike Srpske i 10 županija. Za 518 pozicija natječe se 7488 kandidata.
Vjerojatno će rijetki novoizabrani zastupnici preuzeti dužnosti još u ovoj godini. Mnogi će dugo čekati jer kako sastaviti vlast na svim razinama u državi u kojoj nema jasnih pravila i prirodnih saveznika. U kojoj se “ratuje” izokrenutim vrijednostima, mržnjom, lažima... Zajedničke su im samo “Petritscheve košulje”. Stranci, koji su ih skrojili, boje se da ih 7. listopada “luđaci” ne strgnu sa sebe. Što će onda oni raditi?
Nije točno izbore odlučuje olovka i izborni inženjering.