To je, dakle, jedna od bitnih razlika između demokratskog i Putinova režima: ondje gdje ovaj prethodni vjeruje u vladavinu prava i slobodu govora, ovaj potonji vjeruje u učinkovita svojstva vojnog otrova novičok ili, u prethodnim epizodama, polonija. A ako taj mučki pokušaj atentata slučajno i preživite, ako se oporavite i ponovo pojavite u Rusiji, bit ćete uhićeni jer oporavak od trovanja novičokom nije dovoljno opravdan razlog za neodazivanje na policiju zbog neke ranije kazne izrečene u sudski montiranom procesu. To je brutalan poučak slučaja Alekseja Navaljnog, iznimno hrabrog čovjeka koji je ljetos jedva izvukao živu glavu nakon što su ga pokušali ubiti novičokom. I koji je potom, nakon oporavka, sudjelovao u maestralnom javnom raskrinkavanju jednog sudionika te mreže tajnih agenata koje je režim poslao na njega da ga dokrajče. I koji se, u nedjelju kasno navečer, vratio u Moskvu, odlučan da nastavi političku borbu protiv režima ruskog predsjednika koji si je nedavno svoj život i državu uredio tako da može vladati do 2036. godine.
To je, dakle, jedna bitna razlika: razlika između vladavine prava, u kojoj vam sude činjenice i u kojoj se branite činjenicama, i vladavine novičoka, u kojoj vam izvansudski presude Putin, njegovi “siloviki” i njihovi otrovi. Ali u tome se krije, nije pretjerano reći, i jedna od razlika između konzervativizma i liberalizma.
U raznim dijelovima svijeta razlikuju se prve asocijacije koje građani imaju kad čuju te pojmove. U Americi se konzervativci prepoznaju po ideji da je najbolja vlada ona koja najmanje vlada, ali ovdje ne govorimo o takvom poimanju (ekonomskog) konzervativizma. Govorimo o liberalizmu u europskom smislu, u smislu suprotnom od autoritativne vladavine, diktature. I govorimo o konzervativizmu u ruskom smislu, koji se u sovjetsko vrijeme širio velikim dijelom istočne i srednje Europe, a koji polazi od pretpostavke da slobodna volja pojedinca nije najvažnija, nego je najvažniji moćan, silan vladar, koji je zapravo gospodar života i smrti i koji tu slobodnu volju pojedinca može poništiti, utamničiti, učiniti da nestane, kao da je nikad nije ni bilo. Ruski koncept konzervativizma naslanja se na autokraciju iz carskog doba i na totalitarizam i diktaturu iz sovjetskog. Umjesto slobode pojedinca i izgradnje institucija, koje štite neke zajedničke vrijednosti i jamče vladavinu prava, taj ruski ili istočnoeuropski konzervativizam nudi sustav u kojem postoji samo silni vođa i poslušni građani, a umjesto neovisnih institucija postoje samo vođini poslušnici na svim razinama vlasti. Od policije i tajnih službi, kojima Vladimir Vladimirovič Putin najviše vjeruje jer je i sam potekao iz tog miljea, do ekonomije, medija, umjetnosti, sporta, apsolutno svega. Putin je zaista ekonomski preporodio Rusiju, učinio je snažnijom u odnosu na Jeljcinovo vrijeme i zbog toga uživa autentičnu potporu velikog dijela građana. Ali uistinu uspješni vladari ne bi trebali imati potrebu da svoje naslijeđe brane vojnim otrovom podmetnutim u donje rublje političkih protivnika i blogera, ili pucnjevima u noći u blizini zidina Kremlja, kao u slučaju ubojstva Borisa Njemcova. Uistinu uspješni državnici koji služe slobodnim građanima ne bi trebali imati potrebu izvoditi ustavni inženjering kako bi si osigurali doživotni ostanak na dužnosti predsjednika.
Kad ruski predsjednik Putin govori o tome da je liberalna ideja u svijetu doživjela neuspjeh i izgubila svoju svrhu, opasno je bilo gdje u svijetu, a pogotovo u srednjoj i istočnoj Europi, povjerovati da bi ruski koncept konzervativizma mogao poslužiti kao nadomjestak. To je, u osnovi, koncept neslobode. Rusi su divan narod, nama blizak narod, ali imaju iskvaren, korumpiran režim koji nikome od nas ne bi trebao služiti kao uzor. Nažalost, liberalna demokracija jest u krizi. Četiri godine vladavine Donalda Trumpa u Americi nisu stvorile tu krizu, ali su je ubrzale i učinile dramatičnijom. Ali liberalna demokracija može se oporaviti. Vjerojatno ne u jednom četverogodišnjem mandatu ovog ili onog političara, nego u puno duljem razdoblju. Ali može. I u tom oporavku nikad ne treba smetnuti s uma da konzervativna politika može biti dobra i prihvatljiva u bilo kojem obliku – osim u onom obliku koji ide izravno protiv slobode, protiv latinskog korijena “liber” u riječi liberalizam. A Putinov koncept konzervativizma upravo je takav.
