Ja sam svoju dionicu odradio, rekao je na jednoj od najšokantnijih konferencija za medije u Banskim dvorima, tog kobnog 1. srpnja 2009. tadašnji premijer Ivo Sanader, te se bez osvrtanja otisnuo na Malo Vitra Jadranom, nadajući se da će daleko od očiju biti daleko od srca. Ostvarilo mu se. Srca su se preko noći ohladila. Oni koji su mu se zaklinjali na vjernost izdavali su ga kao na traci.

Ministar financija Zdravko Marić ljeta gospodnjega 2022. za svega tri dana zakasnio je na 13. obljetnicu tog Sanaderovog napuštanja broda koji tone. Ili je zakasnio onaj koji je prerano propjevao o njegovom planu napuštanja Plenkovićevog broda. Nadajmo se da tu negdje analogije završavaju, iako je sasvim jasno da plovimo ususret najvećem globalnom cunamiju još od onog koji se Sanaderu nemilosrdno prelijevao u krilo, razotkrivajući sve rupe hrvatskog gospodarstva i društva. Čekali smo još cijelo desetljeće da se vratimo na razinu iz 2008. No, za ovo što se trenutno zbiva nije kriva Hrvatska ni Europa ni Amerika, kriv je isključivo Vladimir Putin koji je odlučio zaplesati na rubu III. svjetskog rata, navodno se braneći od agresije NATO-a, a zapravo pokušavajući zaustaviti europski put Ukrajine i mogućnost da ta Mala Rusija svojim gospodarskim i političkim razvojem prestigne Veliku Rusiju.

Je li od Marića odgovorno što u takvom trenutku odlazi? Istina je, događa se to u trenutku kad sve relevantne svjetske agencije Hrvatskoj prvi put u povijesti daju investicijski rejting, a zacrtani hrvatski ekspresni ulazak u eurozonu čini se kao gotova stvar, koju više ništa ne može zaustaviti. No, ovo je u gospodarskom i političkom smislu najizazovniji trenutak još od krize iz Sanaderova, Kosoričina i Milanovićeva vremena, s potencijalom da bude još mnogo gori. Ulazak u eurozonu i Schengen bit će politički trijumf Plenkovićeve vlade, ali neće donijeti kruh na stol građana, niti će riješiti već dvoznamenkastu inflaciju, a pravi energetski šok tek ćemo osjetiti. U takvom razdoblju uloga iskusnog ministra financija doista je krucijalna, no po svemu sudeći, Mariću je svega dosta, a kap koja prelijeva čašu je trenutak u kojem je njegov obiteljski život pred povećalom medija, povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, pa tko zna, možda i istražitelja. On je zapravo još prije nekoliko tjedana najavio svoju ostavku, u trenutku kad je bio pritisnut uza zid, pokušavajući objasniti zašto je pristao da u hotelu bez plaćanja razlike u cijeni dobije skuplji smještaj od onog koji je platio. Sasvim je jasno da je Marić tu pogriješio, da je neoprezno prihvatio nešto što bi se moglo okarakterizirati kao dar na koji dužnosnik nema pravo. No, na toj konferenciji za medije već je najavio da će se on pobrinuti da ove godine njegovo ljetovanje baš nikom ne bude problem. To je, naravno, bila njegova najava ostavke. Sasvim prirodno, bilo koji sposoban stručnjak koji se nađe na ministarskoj dužnosti, vrlo brzo će se zapitati – a što sve ovo meni zapravo treba. A ako se sam ne zapita, to pitanje postavit će supruga ili supružnik. Ili djeca. Nema nikakve dvojbe da bi ekonomist takvog kalibra mogao vrlo brzo naći angažman za višestruko veći iznos, s znatno većim beneficijama, oko kojih mu baš nitko neće moći ni smjeti postavljati pitanja. Naravno, osim ako ga instaliraju u HNB ili neku državnu tvrtku. Na isti dan ostavku daje i britanski ministar financija, a on i Marić neće biti zadnji kojima će se stolica tresti u predstojećem turbulentnom razdoblju. Britanski ministar kaže da ostavku daje zbog nepovjerenja u premijera Johnsona. No, i u Marićevu slučaju radi se zapravo o iscrpljivanju krajnjih granica njegove lojalnosti prema Plenkoviću, koji više ne stoji onako čvrsto iza svojih ministara. Da, brani ih do kraja od nasrtaja oporbe u Saboru, ali pred istražiteljima DORH-a kapitulirao je. Državno odvjetništvo pomelo mu je četvrtinu prve postave, a uglavnom se radi o (ne)djelima za koja je vrlo dvojbeno da DORH ima ovlasti provesti postupke zaobilazeći zakon koji ministrima jamči imunitet. Plenković je tu zaštitu ukinuo, u strahu da će mu reći da štiti korupciju, no time njegovi ministri ostaju izloženi ne samo za nedjela nego i za puke propuste. To je velika Plenkovićeva greška, koju će skupo platiti, jednako kao što već s lihvarskim kamatama plaća to što jednako kao svoje ministre nije bio spreman od takvih istraga zaštititi i predsjednika RH. Milanović mu to nikad neće zaboraviti.

 

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora