Među reformskim zakonima kojima je Europska unija uvjetovala BiH njezin europski put jest i Zakon o organizaciji tržišta vina. U sjeni drugih, zvučnijih zakona, njegovo je usvajanje u Parlamentu BiH prošlo kao mali doprinos približavanju BiH članstvu u EU.
Za europsku budućnost vjerojatno i jest mali, ali za opstanak i razvoj vinarstva i vinogradarstva u BiH itekako značajan propis. Posebice za Hercegovinu, koja je već stoljećima prepoznatljiva upravo po uzgoju vinove loze. Vino se u BiH pravi i pije već 2200 godina. Kao i na neke druge dijelove Balkana, sadnice vinove loze donijeli su Tračani. I stoljećima se Bosna utrkivala s Hercegovinom u proizvodnji vina. U srednjem je vijeku gotovo svaka velikaška obitelj imala svoje vinograde. Međutim, dolaskom Osmanlija i islamizacijom uzgoj vinove loze gotovo potpuno iščezava iz Bosne, dok se Hercegovina pokazuje žilavijom, baš kao i njezine najpoznatije sorte grožđa, žilavka i blatina. U Bosni se vinogradarstvo i vinarstvo do danas nisu oporavili. Iako ima uspješnih pokušaja uzgoja vinove loze, to su tek izuzeci. Danas postoji nekoliko proizvođača vina u Bosni, primjerice u okolici Banje Luke, Brčkog, Žepča, Sarajeva, Tuzle... No središte proizvodnje vina ipak je u južnom dijelu BiH. Zapadno od Neretve prepoznatljive su, iako nedovoljno promovirane, već spomenute sorte blatina i žilavka te vranac u istočnoj Hercegovini.
O podizanju svijesti i popularizaciji vinarstva u Hercegovini svjedoči i oživljavanje pomalo zaboravljene sorte trnjak. Već je dobila i svoj festival u Ljubuškom iako je tek u prošlom desetljeću ponovno otkrivena kao vrijedna sorta, a dotad – trnjak su sadili samo kao oprašivač. Kada je u pitanju Hercegovina, vrlo će brzo dosegnuti vjerojatno oko 50 posto nasada blatine koja je, naravno, ondje još uvijek najraširenija crna sorta.
Usvajanjem Zakona o organizaciji tržišta vina cilj je osigurati veću konkurentnost i bolji pristup proizvođača iz BiH europskim i svjetskim tržištima, uz bolje uvjete za proizvodnju vina usklađene s europskim standardima. Tim se zakonom utvrđuju načela organizacije tržišta vina u BiH i preciziraju odredbe o proizvodnji grožđa i vina. Rezultat bi trebao biti brzi rast broja nasada, sa sadašnjih 3600 hektara, odnosno 65 posto prijeratnih, na projiciranih 12.000 hektara. To je, dakako, znatno manje u usporedbi s europskim liderima u proizvodnji vina, pa i s Hrvatskom.
Vinarstvo u Hercegovini imalo je svojih uspona i padova, ali nikada nije prestalo biti glavna grana poljoprivrede, a može se reći – i način života ovdašnjih ljudi. Zato je i u ovim teškim vremenima, kada se Hercegovina ponovno suočava s valom iseljavanja i depopulacije bitno, pa i simbolički neprocjenjivo, očuvati ono što je, uz duhan, stoljećima važan izvor prihoda i dio kulture Hercegovine. Hercegovačka vina po kvaliteti sigurno ne zaostaju za konkurencijom, a sada će, valjda, uz odgovarajući zakonski okvir proizvodnja vina postati pokretač razvoja toga dijela škrte zemlje. Neke Hercegovce možda motivira i da odustanu od iseljavanja, a neke i da se vrate na rodnu grudu. Zato su važne i manifestacije koje se ovih dana održavaju u Brotnju, kolijevci vina. Dani berbe grožđa u organizaciji Općine Čitluk ili pak manifestacija Blaž Enology, koja na najvećem skupu vinara okuplja više od tisuću ljubitelja božanske kapljice, uz Vinsku cestu Hercegovine veliki su promotori ne samo ovog napitka već i kulture ovoga kraja. Vino je suđeno Hercegovini. Uostalom, u njezinu je imenu, što bi marketinški znalci mogli i iskoristiti – da se na europskim stolovima, za večerama na kojima se donose važne odluke i za ovaj dio svijeta nazdravlja HercegoVINOM. Živjeli!
