Mnogi vjeruju u onu da valja lagati, lagati i lagati i da će od laži nešto ostati, da sto puta ponovljena laž postane istina. Nedavna istraživanja govore kako se laž puno brže širi od istine. Nekada su ljudi govorili kako su u laži kratke noge, a nisu imali pojma koliko su brze. Laže se na javnim i tajnim tribinama, sesijama i sećijama, okruglim i švedskim stolovima, medijima, a na društvenim mrežama fake news je već stekao pravo građanstva, što “građanske”, zapravo unitarističke i hegemonističke, strukture u BiH obilato koriste i kontaminiraju politički, javni i medijski prostor. Facebook dnevno izbriše oko 15.000 lažnih profila, računa da će tijekom ove godine izbrisati oko pet milijuna! No, nema toga koji će s društvenih mreža izbrisati sve veći i veći broj raznih “lažnjaka”, “šupljaka” u BiH i oko nje.
Srpski pisac i političar Vuk Drašković reče kako je oporba u Srbiji još u 14. stoljeću. Nisu puno bliže realnom vremenu neke političke strukture u BiH, koje su još u 15. stoljeću. A tu su i one brojne koje se nimalo nisu pomakle od početka 90-ih godina prošloga stoljeća. Samo što su se u Bosni i Hercegovini, koju znaju zvati Jugoslavijom u malom, stavile u ulogu Srba u “jugovini”. Koja se pretvorila u košavu, a odgovoreno je burom i vjetrom s Dinare pa i drugim vjetrovima. U BiH se vode žučne polemike oko povijesti prostora današnje Bosne i Hercegovine te njezine povijesne utemeljenosti. Sve sliči na pitanje: što je starije, kokoš ili jaje? Konačno je znanstveno dokazano da je starija kokoš jer da bi snijela jaje, kokoš mora pojesti neku supstanciju koja je važna za stvaranje ljuske od jajeta. Ne može jadna koka snijeti obično, a kamoli zlatno jaje ako nije pojela tu supstanciju. No Hercegovci imaju svoju teoriju:
- I od kokoši i od jajeta stariji je – pivac!
Jer bit će onako kako se dogovore dva “pivca”, Ujak Sam preko velike bare i baćuška s Urala. Možda na dogovoru bude pozvana i Mutti iz Berlina ako bude jako fina ili neki Little Brother iz Europske komisije ako poslušan je. Svađe oko povijesti prostora BiH pojedoše supstanciju od koje BiH danas živi. Žestoki zagovornici “građanske”, to jest unitarističke, Bosne i Hercegovine otjeraše građane iz nje. Nevjerojatno je to da se mentalno ne mogu odmaknuti od davno prevladane svijesti iz obijesti. Još nisu izišli iz boljševičkih šinjela, ni najveće vrućine ne pomažu te uporno zapomažu staru priču i riču na sve koji misle drugačije. Često se međusobno ne slože pa se glože. Do gole kože. I podsjete na razgovor neugodni iz Sibira iz sovjetskih vremena. Pita jedan drug drugoga zašto je dospio na robiju, a ovaj mu odgovori:
- Hvalio sam druga Petroviča. A zašto si ti dospio u nemilost? – upita robijaš njega.
- Ja sam napadao druga Petroviča – odgovori drugi robijaš. Sve je slušao treći robijaš kojega upitaše:
- A zašto si ti na robiji?
- Ja sam drug Petrovič – objasni im.
Bh. Hrvati uporno mole autoritete međunarodne zajednice da se založe i konačno lupnu šakom o stol te da bh. unitariste u građanskom ruhu uvjere da konačno valja hrvatskom narodu u BiH omogućiti stvarnu konstitutivnost i jednakopravnost zajamčenu Daytonskim sporazumom, Ustavom BiH i presudom Ustavnoga suda BiH. Hrvati se pozivaju na brojne konvencije i rezolucije Vijeća Europe, odluke Ustavnog suda BiH, koje unitarističke strukture u BiH rezolutno ignoriraju. Kakva demokracija, kakva konsocijacija, kakvo legitimno predstavljanje, kakvi bakrači, za njih važi samo to koliko je tko demografski jači. Pa tlači! Kolijevka demokracije bila je stara Grčka, a sad u užarenom bosanskom loncu lagano - krčka!
I tako dok “građani” tupe svoje, sve više bh. građana nestaje. Nekada su u Njemačku išli samo muževi, a sada sobom vode žene i djecu. Išlo se i preko “velike bare” pa su se brojni sa zarađenim novcem vraćali u domovinu, što nas podsjeti na jedan razgovor (ne)ugodni. Majka je plakala pri odlasku sina u Ameriku, a susjed je tješi:
- Zašto plačeš, ta ne odlazi u Zagreb! •
