Kralj Antioh Epifan (175. – 164.) odlučio je od svih naroda u svome kraljevstvu stvoriti jedan narod. Poslao je po cijelom svom kraljevstvu obavijest da svi narodi moraju napustiti svoje običaje. Neki su i Židovi prihvatili njegovu naredbu te više nisu prinosili žrtve niti slavili subotu. Kralj je zapovjedio da se u Hramu dokinu žrtve i onečisti Svetište. Podigao je nove žrtvenike i naredio žrtvovanje svinje. Zabranio je obrezivanje djece. Tražio je od svojih namjesnika da se sve poduzme kako bi Židovi zaboravili Zakon. Svatko onaj tko ne prihvati Antiohove odredbe ima se kazniti smrću. Izraelci koji nisu prihvatili te odredbe skrivali su se. Zatim 8. 12. 167. obeščastio je i Hram. Podigao je u njemu kip Zeusu Olimpskom. Knjige Zakona su tražili, kidali i palili. Kad bi pronašli kako je neka žena dala obrezati dijete, ubili bi oboje na gnjusan način. Mnogi su podnijeli mučeništvo.
Pojavljuje se Matatija. Otišao je iz Jeruzalema u Modinu. Imao je pet sinova: Ivana, Šimuna, Judu, Eleazara i Jonata. Gledajući zli čin i bogohulstva zavapio je: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja – Svetište naše u ruke tuđinaca?" (1 Mak 2,6-7). Na kraju upita: "Čemu nam život? I razdriju Matatija i njegovi sinovi svoju odjeću, navukoše kostrijet i proplakaše gorko" (1 Mak 2, 13-14).
Kraljevi ljudi su došli u Modenu prisiljavati ljude na otpade od Zakona. Nisu svi izdržali prijetnje i silu. Pogazili su Zakon: "Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani" (1 Mak 2,16). Kraljevi ljudi su nagovarali Matatiju. Tražili su od njega da prvi izvrši kraljevu odredbu. Obećali su mu čast i kraljevu blizinu. Jasno i oštro odbio je prekršiti i odbaciti Zakon. Neki su Židovi pred njim žrtvovali idolima. Srce mu je zadrhtalo. Ubio je onoga koji je prisiljavao na žrtvu idolima i onoga koji je pred njima žrtvovao. Njegovi sinovi i on pobjegli su u goru. Pozvao je za sobom sve koji ne prihvaćaju kraljeve odredbe.
One koji su pobjegli u pustinju vojska je pobila. Kad su za tu pogibelj čuli, "Matatija i njegovi pristaše proplakaše gorko" (1 Mak 2, 29). •
