Kada god neformalno razgovaram s visokim dužnosnicima, a osobito s predsjednicima država, uvijek steknem dojam kako su oni zapravo prijatelji sa svojim političkim protivnicima, a osobito su prijateljski nastrojeni prema drugim narodima. No, čim se uključe kamere, retorika postaje posve drugačija. Često ratnička. Strankama, pa i cijelim narodima te izjave postaju obrazac ponašanja. Zato su svi u sukobu. Nitko nema hrabrosti priznati svoje grijehe. Uprijeti prstom u svoje zločince. Drugi su za sve krivi. Ako ne naglašavate svoju naciju i vjeru i ako ne napadate druge, vaši vas proglašavaju izdajnikom, udbašem, komunjarom. Pod tim pritiskom svi mašu nacionalnim, ratničkim zastavama. Mogu li u takvom ambijentu dojučerašnji neprijatelji biti graditelji mira na jugoistoku Europe?!
Iskustva iz zapadne Europe pokazuju kako je to itekako moguće. Europska unija i njezino jedinstvo ponajviše ovise o odnosima i prijateljstvu dviju najvećih i ekonomski najsnažnijih država - Njemačke i Francuske. Izborna pobjeda je Angeli Merkel samo proširila stazu kojom Berlin, u tijesnoj suradnji s Parizom, oblikuje Europu. No, nije uvijek tako bilo. Prečesto su u povijesti Nijemci i Francuzi jedni druge držali na nišanu, ali, otkako su potpisali Elizejski ugovor (1963.), savezništvo za budućnost potisnulo je neprijateljstvo u prošlost. Rezultat toga je EU - uz sve probleme, jedna od vodećih ekonomskih i političkih sila današnjice. Merkel i Macron znaju što znači sačuvati mir i stabilnost. Učinili su to i u slučaju Brexita, čine to i sada. Berlin i Pariz primjer su kako se neprijateljstvo može pretvoriti u savezništvo na obostranu korist.
Kako primjer njemačko-francuskog prijateljstva može pomoći BiH i njezinim susjedima u izgradnji odnosa. Rat je završio prije dva i pol desetljeća, a prvi susjedi Hrvatska, Srbija, BiH i danas traže model iskrenog prijateljstva i trajnog mira. Uvijek postoje prepreke. Uglavnom su to oni kojima ne odgovara zajednička europska budućnost pa onda olako i prečesto posežu za prošlošću.
Protekla tri dana imao sam prigodu razgovarati s trima predsjednicima država (RH, BiH i Srbija). Bio sam i u Zagrebu, u Beogradu i u Sarajevu. Stekao sam snažno uvjerenje kako i Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić i Dragan Čović silno žele normaliziranje međudržavnih odnosa. Srbiji je stalo do dobrih odnosa s Hrvatskom i BiH te mirnog rješavanja svih sporova. Hrvatska snažno podupire sve jugoistočne susjede na putu prema EU. BiH treba njihovu jaku i iskrenu potporu.
Iz razgovora s predsjednicima RH, Srbije i BiH zrcali se želja za gradnjom mira i povjerenja. Žele raščistiti prošlost za bolju budućnost. Kao što je Angela Merkel uložila svu svoju energiju u jačanje europske pozicije i oblikovanje njezine budućnosti pomoću njemačko-francuskog prijateljstva, tako Zagreb, Sarajevo i Beograd trebaju ulagati u svoju sadašnjost i budućnost. Nema povratka u prošlost, ali iz prošlosti trebamo izvlačiti pouke. Baš kao Nijemci i Francuzi. Novi Elizejski ugovor i nova paradigma potrebni su jugoistoku Europe. Danas i sutra. Za jučer je ionako prekasno.
