Sljedeća dva tjedna ključna su za SDP i Peđu Grbina. Andrej Plenković i HDZ u drugom krugu trebaju samo potvrditi da su i na ovim lokalnim izborima stranka izvan konkurencije, jer nakon što je SDP tako pao, više nema smisla govoriti da su najjača politička snaga. Na koncu, HDZ je i prije nedjeljnih izbora stvarno bez konkurencije osvojio četiri grada i 44 općine u kojima nije bilo protukandidata, dok je SDP 2017. osvojio 22 grada i 45 općina, a u nedjelju su dodatno podbacili.
Od 190 “dvoboja” u prvom krugu, HDZ je bio sudionik njih 147 i većinu ih je dobio. Zapravo, pokazalo se već na prošlima, a još više na ovim izborima, najveća konkurencija su im “kandidati grupe građana”. Premda uspjesi Domovinskog pokreta i Mosta, a i slutnja moguće sinergije, Plenkovića i HDZ ipak zovu na oprez. A u drugom krugu moglo bi biti presudno kako će se čelnik HDZ-a postaviti prema zagrebačkom dvoboju, nezainteresirano prepuštajući Škoru “lijevoj nemani”, što će biti tumačeno kao “osvetoljubivi revanš” prema Miroslavi Škori za njegov gard na predsjedničkim izborima, ili će nastupiti kao lider i izdići se iznad “bratoubilačke” retorike na desnici. Ovisno o pristupu, to se može i negativno reflektirati na bitke koje HDZ vodi u drugom krugu više županija, Osijeku i Splitu, pa i Sisku i Petrinji, koje bi HDZ-u bilo slatko dobiti, a za to će im trebati svaki glas na desnom spektru pa i ne mali broj glasova koje su u prvom krugu dobili DP-ovi kandidati. U prvom govoru Plenković nije dao ništa naslutiti, već je rezonirao “jutro je pametnije od večeri”.
Nakon katastrofe u Zagrebu, već ranijeg predizbornog sloma u Slavoniji, izgube li “crvenu” Rijeku, SDP će se zacrveniti od političkog srama. U Dalmaciji nade polažu u drugi krug Ranka Ostojića koji, kako zasad stvari stoje, ima nemoguću misiju u srazu s aktualnim HDZ-ovim županom Blaženkom Bobanom. Uostalom, birači su na ovim izborima ionako u pravilu favorizirali aktualne čelnike, neke unatoč i gafovima pa i optužnicama.
Još od vremena kad je Ivica Račan podizao stranku iz pepela bivšeg sustava SDP nije stajao tako loše. Poraz u Rijeci moralno bi ih dotukao, a Grbin, iako je stranku preuzeo u nezavidnim okolnostima, teško bi to preživjeo. Premda, ne zna se što je gore za njih, tražiti novog lidera ili se pokušati s njim oporaviti pokraj Možemo koji je pred osvajanjem Zagreba. Ni prilika da osvoje još neko mjesto župana uz ono Željka Kolara, neće ih izvući iz depresije.
Čak i Zlatko Komadina mora proći ne baš ugodan dvoboj s bivšim HDZ-ovim ministrom Garijem Cappellijem. Prednost Marka Filipovića u Rijeci je značajna, 11.970 (30,25 posto) naspram 6371 (16,1 posto), ali nije nedostižna. Filipović nema snagu Vojka Obersnela koji je 2017. u prvom krugu osvojio 16.490 glasova ili 40,88 % i u drugi krug ušao je s Hrvojem Burićem koji je imao 7123 ili 17,66 posto glasova. S tim da je u tom okršaju Burić ipak imao, za birače ljevice, “stigmu” bivšeg HDZ-ovca. Obersnel u drugom krugu nije puno rastao, imao je 17.410 glasova, a Burić je gotovo poduplao svoj rezultat, 13.371 glas.
Apolitičnom Filipovićevu protukandidatu Davoru Štimcu toliko bi sada moglo biti dovoljno, premda je njegov potencijal i veći. Osobito bude li pametno vodio kampanju. A njegova je kampanja dosad bila upravo takva, uljuđena, pozitivna, usmjerena na sadržaj, antiideološka, kampanja kakvu se samo može poželjeti na našoj političkoj sceni.
I da nije velikog uspjeha Tomaševića i Možemo, Štimac bi bio slavljen kao jedno od najugodnijih i najvećih osvježenja. Porazio je više stranačkih logistika, pa i HDZ-ovu. A nikome se nije zamjerio, pa ni biračima kandidata HDZ-a ili Mosta, njih oko 10.000, motiviranih konačno SDP ukloniti s vlasti u Rijeci. Štoviše, Štimac je politički svijet okrenuo naopačke pa je argumentirajući kako će kad uđe u gradsko vijeće trebati razgovarati i usklađivati najkorisnije projekte za grad, pa stoga i prije i poslije izbora, “želim u svakom od njih (protukandidata, op.a.) gledati određenu vrijednost, neku osobinu koju smatram dobrom”.
I onda je svakom posvetio rečenicu, pa je o SDP-ovu Filipoviću napisao: “Uravnotežen je i u stanju je mirno saslušati oponenta i staloženo uzvratiti svoje mišljenje o istoj temi.”, o HDZovu Josipu Ostrogoviću “u raspravi je jasan i artikuliran, pripremljen za teme o kojima raspravlja”, za Mostova Marina Miletića: “Neumoran i srčan vjeroučitelj-animator mladih. Atraktivan u prijenosu svojih ideala, što se vidjelo i u kratkoj sindikalnoj epizodi”... Na koncu je obećao krajnje korektnu kampanju “uvažavajući tako i sve naše sugrađane, ne misleći pri tome samo na svoje birače, nego i na one koji će svoj glas dati i nekome od njih”.
Zapravo, Filipović unatoč velikoj prednosti i snazi stranke koju predstavlja u SDP-ovoj tvrđavi, ima vrlo težak zadatak u drugom krugu jer su birači već 2017. SDP-u dali na znanje da imaju sve manje motiva braniti bedeme njihova glavnog stranačkog uporišta.
