Dok se posljednjih tjedana iz BiH vodi diplomatski rat protiv Hrvatske, iz Zagreba uzvraćaju jačanjem gospodarskih, prometnih, diplomatskih, medijskih i drugih veza. Sve one su u funkciji bolje suradnje i povezivanja dviju država. Paradoksalno zvuči da se Hrvatska i BiH, koliko god se politički udaljavaju, toliko komunikacijski približavaju.

Od proteklog tjedna Mostar je na samo sat udaljenosti od Zagreba. Fizički barem, nikad mu nije bio bliži. Uvedena je nakon godina čekanja redovita zračna linija. Nedavno su svečano otvorena i predstavništva Hrvatske gospodarske komore u Mostaru i Sarajevu. U istim gradovima HRT je ponovno aktivirao svoja dopisništva. Plan je idućih tjedana otvoriti hrvatske konzulate u Vitezu i Livnu. Također, Hrvatska investira kroz razne projekte. Njezina pomoć je golema i kroz donacije, osobito bolnicama, Sveučilištu i kulturnim projektima. Ne treba ni spominjati koliko Hrvatska lobira za BiH kada je u pitanju njezin euroatlantski put. A unutar svoje države uredila je status Bošnjaka za europski primjer.

Nažalost, sve te prijateljske geste se ne primjećuju. Dapače. Hrvatsku se stalno pokušava optužiti. Uvijek se pronađe neki razlog. Ako to nije Pelješki most ili neka nespretna (a ne zlonamjerna) izjava političara, onda se uvijek izvuče nešto iz ratne prošlosti. Sarajevo stalno drži stanje napetosti, koje službeni Zagreb nikako ne zna olabaviti. Pa čak se i otvaranje zračne linije, dopisništava, komora, konzulata... nastoji prikazati isključivo kao potpora države Hrvatske Hrvatima u BiH. Teško je osporiti tvrdnju da su razlozi stvaranja takvog ozračja u funkciji ušutkavanja Hrvatske kako joj ne bi palo na pamet zaštićivati svoje sunarodnjake, pa čak ni kroz projekte koji su u interesu cijele BiH i svih njezinih građana. Istodobno, na bh. Hrvate posljednjih mjeseci vrši se političko-medijska agresija. Pokušava ih se prikazati destruktivcima i krivcima, potom dekonstituirati kako bi njihova prava i pozicije preuzeo većinski narod. Zato su, premda i simbolički, potezi Hrvatske u jačanju veza s BiH iznimno važni. Svi oni pokazuju da Hrvatska nije zaboravila Hrvate u BiH, ali i da sve što radi, radi u interesu cijele BiH.

I s takvom praksom Hrvatska, unatoč nekim negativnim reakcijama, ne treba prestati. No, treba vidjeti može li se napraviti dodatni iskorak propitivanjem sveukupne strategije prema BiH, osobito prema Bošnjacima. Diplomatskim izjavama, prijateljskim gestama, investicijama, projektima i donacijama ipak nešto nedostaje. Nema osobnih kontakata. Izuzev protokolarnih, rijetke su večere, primjerice Bakira Izetbegovića kod hrvatskog premijera i predsjednice. Takvi kontakti i susreti ne bi samo pomogli uspostavi osobnog razumijevanja i povjerenja, nego bi bili jasna poruka hrvatskom i bošnjačkom narodu u objema državama kako je cilj suradnja, a ne prijevare. U prijateljskom ozračju udaljenosti među Mostarom, Sarajevom i Zagrebom bile bi još manje. Uz ceste i zrakoplove, povezivalo bi ih ono što je mnogo važnije – povjerenje i razumijevanje.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest