Prošlog je tjedna na Zagrebačkom velesajmu završio 43. Interliber. Prema službenim podacima, posjetilo ga je 55.000 ljudi što nije zanemariv broj u ovim koronskim vremenima. Ako je svaki posjetitelj kupio barem jednu knjigu, prodano je 55.000 knjiga. Ako uzmemo prosječnu cijenu od pedesetak kuna (na Interliberu se prodaju i netom objavljene, skuplje knjige za koje popust ne može biti veći od dvadeset posto i koje uglavnom koštaju više od stotinjak kuna, ali i knjige koje godinama čame u skladištima, spremne za otpis te se mogu kupiti i za nekoliko kuna), riječ je o 2,750.000 kuna. Naravno, ovi podaci su krajnje proizvoljni, ali prodati najmanje 55.000 knjiga na jednom mjestu u Hrvatskoj koja se ne može pohvaliti uzornim brojem čitatelja knjiga, nije podatak bez težine. Osjetio je to i predsjednik Vlade Andrej Plenković koji je Interliber posjetio zadnjeg dana sajma i tamo proboravio više od dva sata, praćen s nekoliko ministara, ali i ministricom kulture i medija Ninom Obuljen Koržinek. Uostalom, baš je ova godina na inicijativu tog Ministarstva proglašena Godinom čitanja u Hrvatskoj, a političari iz aktualne državne vlasti na Velesajmu su se pohvalili da su ove godine u izdavaštvo i knjigu uložili stotinjak milijuna kuna, od čega je primjetan postotak došao i od europskih sredstava. Ove se godine na Interliberu prvi put u svojstvu gradonačelnika Zagreba pojavio i Tomislav Tomašević. I ostavio je, mora se priznati, odličan dojam. Jer zagrebački je gradonačelnik pri onom tradicionalnom političarskom obilasku paviljona bez puno pardona vadio novčanik i karticom kupovao knjige na blagajnama, čekajući po potrebi i u redu, i to bez vidljive nervoze, stamenog lica i stamene poze. Bila je to scena koju prijašnjih godina, barem na Interliberu, baš i nismo mogli vidjeti ili se ja takvih scena ne sjećam, a nagledao sam se otvaranja ovog sajma. Tomašević je uredno kupovao knjige na štandu VBZ-a, Frakture, Profila...

Podsjetio je tako i na bivšeg riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela koji je također godinama dolazio na riječki sajam knjiga Vrisak i tamo mrtav hladan kupovao knjige koje je htio pročitati i imati u svojoj biblioteci. Tomaševićev primjer koji je za svaku pohvalu slijedili su i drugi političari. Već prvog dana Interlibera knjige su kupovali i potpredsjednik Vlade Boris Milošević (pala je slikovnica koju je objavilo Znanje), a u kupnju se upustio i državni tajnik Ministarstva kulture i medija Krešimir Partl. I premijer Plenković je posljednjeg dana Interlibera također pazario (ako se ne varam, kupio je Alana Forda), baš kao i njegovi ministri koji su i ove godine u velikom broju posjetili sajam knjige. Naravno, vjerojatno su naši političari posjećujući Interliber za svoju dušu i prijašnjih godina kupovali knjige koje su im se svidjele, ali to su radili daleko od kamera i fotoaparata, u svoje privatno vrijeme kada su bez medijske pompe obilazili štandove za svoju dušu. Imamo mi i političara knjigofila, a jedan od njih je svakako i bivši ministar kulture Božo Biškupić koji se i sam okušao i u izdavačkom i uredničkom poslu te u izdavačkoj branši ima brojne prijatelje u suradnike. No gradonačelnik Tomašević se, barem što se Interlibera tiče, pokazao kao vjesnik nekog novog vremena, i to kao političar koji i za vrijeme protokolarnog obilaska sajma, kada su u njega uperene brojne kamere, troši svoj novac kako bi kupio knjigu. Nije čekao da mu nakladnici poklone svoje novitete zahvalni jer je posjetio njihov štand i jer se s njima zadržao u kratkom, kurtoaznom razgovoru te time privukao pažnju kamera, fotoaparata i novinara. Nije ni očekivao knjigu na poklon od onih izdavača čije programe sufinancira Grad Zagreb javnim novcem putem javnog natječaja, ponašajući se kao da im je taj novac dao iz vlastitog džepa, kao čin neke osobne, vladarske milosti, očekujući nešto zauzvrat. Nego je za knjige koje ga zanimaju (ili koje želi pokloniti) izdvojio vlastiti novac. Time je dao i svojevrsnu hvalevrijednu poruku građanima, poručujući im da je dobro kupovati knjige (naravno, ako imate sredstava za to i ako zbog toga neće trpjeti obiteljski budžet). Sljedećih Interlibera Tomaševićev primjer vjerojatno će slijediti i drugi političari i malo tko će se od njih usuditi primiti neki izdavački poklon što je ranijih godina bilo uobičajeno. A to znači da novi gradonačelnik, svjesno ili nesvjesno, planirano ili spontano, ipak unosi promjene u ponašanje hrvatske političke elite i u nepisana pravila da političari uvijek sve moraju dobiti besplatno ili po najpovoljnijim uvjetima, kao da živimo u najbogatijoj zemlji na svijetu. Političari iz svih hrvatskih ministarstava, zavoda, gradova i županija, ugledajte se na Tomaševića. •

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura