Bosanskohercegovačkim “venama” uskoro bi mogli teći američko-europski plin i ruski “gas”. Rusi su već razgranali svoju mrežu. Motiviralo je to njihove suparnike da i oni krenu u osvajanje bh. tržišta. Nije to samo rat za prodaju energenata u toj državi već i politička bitka za utjecaj na Balkanu.
“Južna interkonekcija” naziv je ambicioznog energetskog projekta koji financijski i tehnički snažno podupiru Amerikanci i Europljani (USAID i EBRD). Taj bi projekt BiH trebao osigurati alternativni izvor plina i znatno proširiti vrlo skromnu plinovodnu mrežu u toj zemlji. Stara je to ideja, ali čini se kako su tek rastućim ekonomskim i svakim drugim utjecajem Rusije, Kine i drugih velikih sila, EU i SAD odlučili “pogurati” plinovodno povezivanje Hrvatske i BiH.
Neupitne su ekonomske blagodati projekta. Naime, vrijednost “Južne interkonekcije”, kojom se predviđa gradnja plinovoda u dužini od 180 kilometara, od čega je 160 u Bosni i Hercegovini, iznosi gotovo 100 milijuna eura. Na hrvatski plinski sustav dogradit će se 20 kilometara plinovoda na pravcu Zagvozd – Imotski, a onda još 160 kilometara od Posušja do Novog Travnika, s odvojkom za Mostar. Ukupno će četiri županije u BiH dobiti novu plinovodnu mrežu i sigurnu opskrbu ovim energentom. Golem će to biti poticaj gospodarskom razvoju, novim investicijama te prelasku na ekološki prihvatljivije izvore grijanja poslovnih i stambenih objekata. Hrvatskoj će jednako tako osigurati veći tranzit plina kroz postojeći plinovodni sustav.
Vlast u Federaciji snažno je podržala ovaj projekt i u parlamentarnu proceduru ekspresno uputila zakon o “Južnoj interkonekciji”. Osiguranje alternativnog izvora plina već je desetljećima ozbiljan problem u BiH jer trenutačno opskrba ovim energentom polovice države, odnosno entiteta Federacija BiH, ovisi isključivo o dobroj volji Rusije, Srbije i drugog bh. entiteta, Republike Srpske. Rusi, pa i Srbi, redovito prijete prekidom opskrbe ako se ne prihvate cijene koje oni diktiraju. Zato stanovnici i gospodarstvo Sarajeva i Zenice, jedinih većih gradova s razvijenom plinovodnom mrežom, svake zime strepe od prekida isporuke ovog energenta. Još se vuče i ratni dug Rusima za plin, veći od 100 milijuna dolara, čiju isplatu traže.
Da u svemu ima politike, i to one globalne, pokazuje i nespremnost vlasti u entitetu RS da prihvate “Južnu interkonekciju” kao projekt od državnog značaja. Oni bi da se diversifikacija, odnosno alternativni izvor plina, osigura kroz famozni “Turski tok” koji su Putin i Erdoğan pustili u rad početkom ove godine. On je kontroverzan kao i “Sjeverni tok 2”, projekt kojim Rusi žele zaobići Ukrajinu i Poljsku i svoj plin transportirati do Njemačke. U “Turski tok” uključena je, pak, i aktualna vlast u Srbiji, a RS predlaže da se jedan krak tog plinovoda usmjeri i prema BiH. Pojednostavljeno, plin RS-u opet dolazi iz Rusije preko Srbije, dok bi Federacija da to bude preko Hrvatske, a to znači – Zapada. Zato je u razmatranju i izgradnja plinovoda “Zapadna interkonekcija” koji bi na mrežu Hrvatske povezao bihaćku regiju.
Što o svemu misle SAD i EU, pokazali su izdašnom financijskom i svakom drugom potporom “Južnoj interkonekciji”. Amerikanci su snažno i protiv plinovoda “Sjeverni tok 2”. Upravo nakon trovanja lidera ruske oporbe Alekseja Navaljnog i njegova “spašavanja” u Berlinu, velik je pritisak na Merkel da taj projekt zaustavi. Trump je pojedinim tvrtkama iz EU uveo sankcije zbog rada na tom famoznom projektu. Stoga ne čudi da je i američki veleposlanik u BiH Eric Nelson poručio da “sigurnost opskrbe i diversifikacija izvora čine zemlju samostalnijom”. Slične poruke dolaze i od europskih predstavnika, koji preko Energetske zajednice odavno kritiziraju BiH zbog navodnog kršenja pravila, a zapravo negoduju što Rusija i Kina uspijevaju realizirati neke značajne energetske projekte u BiH. Mnogi smatraju da bi i izgradnja Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, najvećeg poslijeratnog energetskog projekta u BiH, povjerenog Kinezima, bila blokirana. No važan partner u cijeloj priči je američki General Electric pa su američki diplomati čak požurivali bh. vlasti da otklone sve barijere za početak izgradnje novog termoenergetskog bloka u Tuzli.
Tako se globalni ekonomski i drugi ratovi prelamaju preko male BiH, unutar koje nema jedinstvenog stava ni o čemu, pa ni o tome koje projekte treba graditi i po kojim prioritetima. Slično je i u cestogradnji, financijskom sektoru, industriji… Naprotiv, političke i nacionalne protivnike u BiH redovito se nastoji diskreditirati prikazujući ih, ovisno o potrebi, ruskim, američkim, kineskim ili arapskim “igračima”. Zasad je svima prihvatljivo da su “europski”, ali i to se postupno mijenja.
Budući plinovod samo će još više zacementirati vidljivu podjelu države na rusko-srpsku i američko-europsku. U njihovoj utrci građani bi ipak mogli biti dobitnici. Samo da taj plin i “gas” ne eksplodiraju na isprepletenim svjetskim mrežama u BiH. •
