Subota 2. travnja
EU PUNO VIŠE OD HRVATSKOG KRIMINALA ZANIMA HRVATSKI NOVAC
Piše u jednom komentaru: "Plenković, koji kaže da mu nitko neće prišiti Sanadera, postao je prvi premijer kojem je uhićen ministar na dužnosti i protiv dva člana Vlade vode se istrage. Ne zvuči dobro za pohvalu pred europskim kolegama." Plenkovićeve europske kolege baš i ne zanima puno koliko je njegovih dužnosnika uhićeno, više im je do toga da on slavi EU, da se ulizuje Bruxellesu, da se istrčava u osudi ruske agresije... A zacijelo im je najvažnije da ne dira u interese moćnih kompanija iz njihovih zemalja koje odnose godišnje milijardske profite iz hrvatskih banaka i velikih tvrtki koje su kupile za sitniš. Već sam se pitao kako to da se premijer unedogled odriče svojih ministara, a sam ostaje stabilan. I kako se održava i o još jednom mandatu razmišlja osoba koja je kao nitko prije nje osiromašila Hrvatsku te je srozala do dna ljestvica EU i u svom mandatu najviše pridonijela demografskoj katastrofi u zemlji. Ostat će upamćeno da nitko poput njega nije istodobno tako upropaštavao Hrvatsku i sramotno frazirao o "uspjesima" Vlade i velikom ugledu koji imamo u svijetu. Plenković – golotinja nemoralnosti i nesposobnosti odjevena u ugled.
Nedjelja 3. travnja
HRVATI U BOSNI I HERCEGOVINI NE MOGU OPSTATI NAGOVARANJEM BOŠNJAKA
Zašto predsjednici HDZ-a BiH i HDZ-a Hrvatske Dragan Čović i Andrej Plenković ustrajno nagovaraju bošnjačko vodstvo da pristane na promjenu izbornog zakona kad to vodstvo još ustrajnije takav zakon odbija? Za predsjednika SDA Izetbegovića ta je reforma "diskriminatorna", te će se, iako nema dogovora dvaju naroda, izbori u listopadu održati. Bošnjake ne zanimaju ni stavovi međunarodne zajednice za koje se Plenković uspijeva izboriti. Što god ih se više nagovara, oni su arogantniji, očito je njihova "međunarodna zajednica" jača. Što je Hrvatima ostalo? Ono što su sami zaključili na izvanrednom zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora: "HNS će pokrenuti sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizacija BiH ako se nastavi s dekonstituiranjem Hrvata." Nije važno hoće li to netko zvati trećim entitetom ili kako drukčije, ali Hrvatima je, da bi opstali, nužno novo institucionalno i teritorijalno organiziranje, sa svojom vlasti, nacionalnom bankom i drugim ustanovama suverenoga naroda. Ne budu li to imali, imat će bošnjačku vlast i iseljavanje koje će Plenković pratiti "potporom" EU mašući njome kao Titovom zastavicom.
Ponedjeljak 4. travnja
MAĐARSKI BIRAČI NE ŽELE SLUŠATI EUROPU
Na izborima u Mađarskoj uvjerljivo su pobijedili Viktor Orbán i njegova stranka Fidesz – eto šoka za europsko ljevičarstvo, premda se takav ishod mogao očekivati. Nego, zašto sad mediji i političari u EU Orbána ne bi malo pustili na miru i pljuskali po neposlušnom mađarskom narodu koji se oglušio na harangu protiv svog lidera? To je nevolja, narod ne želi slušati Europu koja ga je godinama preko banaka perušala, a onda se pojavio Orbán koji je odlučno rekao – dosta! – i tako zaslužio etiketu nacionalista, desničara, gušitelja ljudskih prava i slobode medija. Nezamislivo je da, na primjer, Hrvatska zabrani stranim bankama iznositi golemi profit iz Hrvatske, da ih prisili na investicije u našoj zemlji, smanjenje kamata ili da, ne daj Bože, banke pokuša nacionalizirati te da slično pokuša obuzdati vlasnike Plive, Ine, telekomunikacija... Uslijedili bi protuudari iz Bruxellesa i "miljenica Europe", kako su svojedobno našu zemlju nazvali sluganski političari, pretvorila bi se u desničarsku rugobu. Stoga svaka čast Orbánu i Mađarima, premda su nam oteli Inu, ali oteli su je zahvaljujući upravo političarima koji su nas izručili grabežljivoj Europi koja nas je opljačkala kao nitko u povijesti.
Utorak 5. travnja
OD SANKCIJA RUSIJI KORISTI NEMA – NITKO
Treba li Hrvatska, bude li nužno, pomoći Srbiji u nabavi nafte? Premda se sjećamo kako su srpski tenkovi s hrvatskim gorivom pustošili po Hrvatskoj, mislim da Srbiji, treba pomoći, i to u prvom redu radi naroda, ali tako da sami ne budemo zakinuti nego da zaradimo. Zbog svih mogućih sankcija u svijetu ne stradaju elite nego običan čovjek, koji bitku bije za gorivo na crpki te za ulje i druge namirnice u trgovini. Isprva sam bio za sankcije Rusiji, ali baš zbog običnih ljudi po cijelom svijetu koji su najveće žrtve, sad mislim da uopće nisu korisne te da ne treba iz međunarodnih natjecanja isključivati ruske sportaše, skidati djela ruskih autora s repertoara u kazalištima itd. Ponavljam, stradaju oni koji su najmanje krivi, a i bilo bi svrhovitije pomoći Ukrajincima vojskom i oružjem da pobijede i istjeraju okupatora iz svoje zemlje. Kažu da to nije učinjeno iz straha od nuklearnog sukoba, no to je prozirna izlika jer kao što Biden od tog rata hoće zaštititi Ameriku, Zapad i svijet, i Putin bi zaštitio Rusiju i ne bi riskirao. Sankcijama, osudama, pisanjem o Putinu kao moralnoj nakazi... čisti se savjest, ali od svega toga bolje je srušiti jedan ruski borbeni zrakoplov.
Srijeda 6. travnja
KOLIKO STRANIH TRENERA, TOLIKO NEUSPJEHA
U posljednjih pet godina splitski nogometni velikan Hajduk imao je četiri strana trenera – Carilla, Tramezzanija, Gustafssona i Dambrauskasa. I danas mu je trener stranac, Dambrauskas, a stranac je i tehnički direktor kluba Nikoličius. Iz inozemstva je i podosta igrača. Budući da Hajduk slabo igra i da se oprostio od titule, moguća je smjena trenera, a kladio bih se da će, bude li je, na klupi biti stranac. Nijedan klub u Hrvatskoj nije toliko domaći, gradski, splitski regionalni – dalmatinski, pa i nacionalni kao Hajduk, a već godinama nijedan nije toliko otuđen od svog "prirodnog staništa". Sva je sreća što su mu navijači odani, pa na utakmicama ima neusporedivo najviše publike u HNL-u. Takav, prava je slika hrvatskog nogometa koji uvijek ima naklonost navijača, ali oni su u posljednje vrijeme ne samo u Splitu jedini koji izvorno pripadaju klubovima. Hajduk je danas Hajduk samo po Torcidi. Netko će reći – pa i Real, Barcelona, Inter, PSG... puni su stranaca i na trenerskim klupama i na terenu. No stranci su tamo svjetsko vrhnje, a u hrvatskim su klubovima talog. U Hajduku, na primjer, nisu imali nikakvih trofeja – trofeji su nestali odlaskom splitskih, hrvatskih trenera.
Četvrtak 7. travnja
VLAST GRABE ONI KOJI SU SE VEĆ NAGRABILI
Kako se osjećaju stotine tisuća Hrvata koji jedva preživljavaju kad čitaju što sve ima i koliko desetaka milijuna teži novi ministar graditeljstva Ivan Paladina? Mogu samo dosadašnjoj slici o korumpiranosti, kriminalu i uhićenjima Plenkovićevih ministara dodati još jednu pojedinost o imućnosti političke elite koja im je i dosad bila znana. Kad bi, na primjer, u imovinskoj kartici nekog novog ministra pisalo da ima samo dvosobni stan u kojem živi s četveročlanom obitelji, polovni auto i sličnu sirotinju, mogli bi se ljudi napokon veseliti što je netko u vrhu vlasti poput njih – to bi ga izdvajalo iz bogataško-kriminalnog okružja sadašnje vlasti i možda bi bilo nade da će raditi za narod i zemlju. Ali kad god neki ministar tek dolazi ili sam ode, bude smijenjen ili uhićen, otkriva se da je bogat ili vrlo bogat. To gotovo bez iznimke potvrđuje jedno pravilo – politikom se bave samo imućni ljudi, ili, prostački rečeno, oni koji su se već nagrabili. Tako jednom poslu koji bi trebao biti briga za druge teže najviše oni koji poznaju samo brigu za sebe. Mediji pišu da je Paladina težak 60 milijuna kuna te da ima 60 nekretnina, ali nadajmo se da kroz Banske neće stići do Remetinečkih dvora.
Petak 8. travnja
BUDIMO HRABRI I NE ŠIRIMO STRAŠLJIVOST
U povodu rata u Ukrajini piše se i govori i o mogućnosti da i naša zemlja bude ugrožena, a neki se mediji pitaju "kako bi NATO reagirao da netko napadne Hrvatsku". Kad bismo vjerovali medijima, nema takoreći nijedne zemlje u Europi koju Rusi ne bi mogli napasti, a sada neki moskovski dužnosnici govore i o "Euroaziji od Lisabona do Vladivostoka". No političari su jedno, mediji drugo, a stvarnost treće. Osobno, ne vjerujem da bi nas tko mogao napasti, i zato što smo u članstvu najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu, i zato što "nikome nismo na putu", i zato što ne vidim svrhu agresije. Srbija nas neće napasti jer je stalo i njoj do Europe i Europi do Srbije, a ima i poražavajuće iskustvo iz devedesetih. A Rusi? Što bi i kamo bi oni s nama kad bi nas napali i možda okupirali? Neovisno o tome o kome je riječ, imamo sebe, svoju vojsku, svoj narod, svoju stabilnu državu koja desetljećima ni s kim nije u ozbiljnom sporu niti joj tko prijeti. Stoga ne znam koji bi bili razlozi za zabrinutost, kao što ne vidim ni razloga za uspavanost. Istina, ratovi su iracionalni, ali iracionalno može biti i dramatiziranje kakvog u Hrvatskoj ima i među političarima i u medijima. Budimo hrabri i ne širimo strašljivost.
