Prošle je nedjelje u Vatikanu počeo, a ove će se nedjelje diljem nadbiskupija i biskupija svijeta nastaviti sinodalni hod Katoličke crkve, od kojega cijela Crkva mnogo očekuje. Hrvatski biskupi pišu pisma vjernicima i pozivaju ih na euharistijska slavlja ove subote i nedjelje, na kojima će sinodalni hod otpočeti i u Crkvi u Hrvatskoj. “Sinode su”, vele tako dvojica splitsko-makarskih nadbiskupa mons. Marin Barišić i njegov koadjutor mons. Dražen Kutleša, “vrlo važni događaji u životu Crkve jer se na njima zajedno raspravlja, sluša, promišlja i moli da Božji narod pod vodstvom Duha Svetoga raspoznaje znakove vremena i traži odgovor na važna pitanja koja nas zaokupljaju te tako vjerno svjedoči svoje poslanje u današnjem svijetu”. A sinode u ovom obliku ustanovio je papa Pavao VI. na kraju II. vatikanskog sabora odgovarajući na prethodne želje saborskih otaca. S time da je poznato da papa Franjo izuzetno cijeni sinodalnost crkvenog razmišljanja, pa i svoje odluke često donosi upravo na takav način, tj. nakon što sasluša niz različitih mišljenja. “Ovim sazivom papa Franjo poziva cijelu Crkvu da se propitkuje o odlučnoj temi za njezin život i njezino poslanje”, piše u pripremnom dokumentu sinodalnog hoda, i dodaje kako će “Crkva moći iz onoga kroz što prolazi učiti koji su to procesi koji joj mogu pomoći živjeti zajedništvo, ostvariti sudjelovanje, otvoriti se poslanju”. To može zvučati kao fraza, no u stvarnosti to nije. Naime, Crkva današnjice vapi za odgovorima na pitanja o onome što se događalo u njezinoj nedavnoj prošlosti, ali i s onim što je sad okružuje i što će se događati u budućnosti. “Ne možemo bježati od činjenice da se i sama Crkva mora suočiti s nedostatkom vjere i pokvarenošću također unutar sebe same. Osobito ne možemo zaboraviti patnju koju su doživjeli maloljetnici i ugrožene osobe ‘zbog seksualnog zlostavljanja, moći i savjesti koje je počinio znatan broj klerika i posvećenih osoba’. Pred nama je stalan izazov da ‘kao Božji narod preuzmemo na se bol naše braće koja su ranjena u tijelu i u duhu’: predugo je vapaj žrtava bio vapaj koji Crkva nije znala dovoljno poslušati. To su duboke rane koje teško zacjeljuju, za koje nikada nećemo dovoljno tražiti oprost i koje predstavljaju, katkad goleme, prepreke koje nas priječe da nastavimo u smjeru zajedničkog hoda”, navodi pripremni dokument, koji veli kako je “cijela Crkva pozvana razračunati se s teretom kulture prožete klerikalizmom, koju baštini iz svoje povijesti, i s oblicima obnašanja vlasti na kojima su nakalemljene različite vrste zloporabe (moći, ekonomske, savjesti, spolne)”. Klerikalizam je, prema papi Franji, rak rana suvremene Crkve. On je, zapravo, izvor svih zala. Prema njemu on je čak uzrok i pedofiliji u crkvenim redovima te je jednom rekao da “svaki put kada smo pokušali zamijeniti, ušutkati, ignorirati ili svesti Božji narod na malene elite, stvarali smo zajednice, projekte, teološke pristupe, duhovnosti i strukture bez korijenja, bez sjećanja, bez lica, bez tijela i, konačno, bez života”, objašnjavajući kako klerikalizam dovodi do rascjepa u tijelu Crkve, koji “podupire i pomaže da se nastave činiti tolika zla koja danas osuđujemo”. Pritom, zanimljivo, papa Franjo veli kako valja reći “ne” svim oblicima klerikalizma, jer klerikalizam ne mora nužno biti povezan samo sa svećeničkim krugovima, nego od te pošasti mogu oboljeti i vjernički krugovi.
Ta misao nastavlja se i u pripremnom dokumentu sinodalnog hoda, koji veli kako je “nezamislivo obraćenje crkvenog djelovanja bez aktivnog sudjelovanja svih sastavnica Božjega naroda: zajedno molimo Gospodina za milost obraćenja i mudrost duha da, kao odgovor na ta zlodjela zlostavljanja, izrazimo svoje kajanje i svoju odluku da se hrabro borimo”. Sinodalni hod pripremljen je u duhu pontifikata pape Franje, koji zahtijeva od Crkve novo buđenje, a do kojega se može doći samo sudjelovanjem svih u Crkvi te otvaranjem svih problematičnih tema. Ideja nije rađanje nekog novog dokumenta ili propisa, nego “dati da se probude snovi, pobuditi proroštva i vizije, dati nadi da procvjeta, potaknuti povjerenje, poviti rane, ispreplesti odnose, oživjeti zoru nade, učiti jedni od drugih i stvarati pozitivan imaginarij koji će prosvijetliti umove, zagrijati srca, vratiti snagu mišicama”. Stoga već od ovoga vikenda valja pratiti što će se događati i po hrvatskim nadbiskupijama i biskupijama, dekanatima i župama te hoće li se i biskupi i svećenici i vjernici uključiti u ovu Papinu ponudu, koja želi definirati ulogu Crkve u vremenu koje je pred njom i u naredne dvije godine, koliko će trajati sinodalnih hod, odgovoriti na neodgovorena pitanja. Kako ona iz prošlosti, tako i ona s kojima će se susresti u budućnosti.•
