Davor Ivo Stier, nekadašnja velika politička nada i zvijezda HDZ-a, očito je završio svoju političku karijeru. Jer će biti novi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici. Istina, diplomacija mu nije nepoznata strana, tim više što je bio i ministar vanjskih poslova. No Stier je svoju budućnost vidio u HDZ-u, slovio je kao stranački ideolog, pisao i knjige… Međutim, njegovo imenovanje za hrvatskog veleposlanika kod pape nije loša vijest. Dapače, Stier je odličan čovjek za to mjesto. Praktični katolik, dobar poznavatelj međunarodnih odnosa, poznaje Katoličku crkvu iznutra… No zanimljivo je što je izvučeno u javnost kao njegovi glavni zadaci pri Svetoj Stolici – pokušati dogovoriti posjet pape Franje Hrvatskoj i pokušati ubrzati i zgotoviti kanonizaciju blaženog kardinala Alojzija Stepinca!
Dogovaranje posjeta pape jednoj državi svakako je zadaća i političkih vlasti, ne samo crkvenih. No posjet pape Franje Hrvatskoj zasad je malo vjerojatan. Dovoljno je vidjeti koje je sve zemlje dosad papa Franjo posjećivao, i koji su mu posjeti u planu. Papa Franjo ide uglavnom u zemlje u kojima su katolici u manjini. Ili nekim drugim povodom. Kako je to prokomentirao Vatican News prije godinu dana: “Gledajući tih sedam ovogodišnjih putovanja, mogu se uočiti važne točke pastoralnoga djelovanja pape Franje: mladi, na putovanju u Panamu u povodu Svjetskoga dana mladeži; međureligijski dijalog, na putovanjima u Ujedinjene Arapske Emirate i u Maroko; ekumenski dijalog, tijekom pohoda Bugarskoj, Sjevernoj Makedoniji i Rumunjskoj. Zaštita okoliša i pozornost prema siromašnima bili su pak u središtu putovanja u Mozambik, Madagaskar i Mauricijus; i na kraju, mir i promicanje pravā ženā i djece bili su glavne teme putovanja na azijskom kontinentu, u Tajlandu i Japanu.” Hrvatska se zasad ne uklapa u papin plan putovanja, ali nikad se ne zna.
No druga Stierova zadaća, da poradi na Stepinčevoj kanonizaciji, baš i nije u zadaći politike/diplomacije. To je u prvome redu ipak crkvena stvar. Međutim, Stepinčeva kanonizacija već dugo poprima političke konotacije, ali i političke manipulacije, političke pritiske, tako da već dugo nije samo crkvena stvar. I zato je Stier dobar izbor za veleposlanika i u pogledu Stepinca, da pri papi imamo čovjeka koji će znati kazati pravu riječ na pravome mjestu, koji će znati lobirati za pravu stvar, kad već to ne znaju naši biskupi, naša domaća Crkva. Ili ne znaju, ili su umrtvljeni, ili bojažljivi, ili što…
Činjenica je da je prije bilo puno tih rasprava i napada oko Stepinca, i protiv njega su izbacivane optužbe koje su nastale još u jugokomunističkom loncu, optužbe koje su nakon raspada Jugoslavije preuzele velikosrpske mitomanske snage, baš kao i one oko broja žrtava Jasenovca i slično. Ti su se napadi bili stišali, da bi teška paljba ponovno krenula, sad još i jača, kad se konkretno krenulo raditi na Stepinčevoj kanonizaciji. Zahvaljujući uspavanosti naših biskupa, protivnici su uspjeli otegnuti u nedogled Stepinčevu kanonizaciju. Još jedna naša hrvatska pasivnosti! Doista, i naši biskupi i dobar dio hrvatske javnosti bili su uvjereni da je Stepinčeva kanonizacija gotova stvar. A kad ono hladan tuš!
Naši su biskupi mislili da je gotova stvar njegova kanonizacija, ali pokojni srpski patrijarh Irenej iskoristio je papinu dobru volju po pitanju ekumenizma i onda se obratio na patrijarha Bartolomeja, i krenula je blokada. Svi govore da traže istinu, a istina je već odavno poznata, utvrđena u procesu Stepinčeve beatifikacije. Za kanonizaciju neke osobe nužno je pak samo da se dogodi čudo koje medicina ne može objasniti. I čudo se dogodilo, kako je utvrđeno, ali svejedno je sve stavljeno na čekanje. Vjernici će reći, ono što Bog hoće da bude, to će i biti, bez obzira na ljudska odgađanja. Jer Bogu vrijeme ništa ne znači. I zato svaki vjernik može biti miran u pogledu kardinala Stepinca.
Ako se gleda na sam postupak s ljudske, zemaljske strane, Stepinčev proces kanonizacije svojevrsni je presedan, da jedna Crkva uvjetuje drugu kad su u pitanju njezini sveci. Ako SPC smatra Katoličku Crkvu “jeretičkom”, ne znam zašto im je toliko bitno koga ona smatra svojim svecem. Papa Franjo ne razumije toliko prilike na ovim prostorima kao što je to Ivan Pavao II. dobro razumio. Papa Franjo ima dobru volju, ali ima i savjetnike, pitanje je kako mu i tko što savjetuje. No opet dolazimo do drijemanja našega klera. Vrijeme će pokazati što će Stier postići.
