Prepoznajmo i prihvatimo načela dobrote, zajedništva i ljubavi kao univerzalni način življenja i put u bolje sutra – ta me uskrsna čestitka predsjednika Republike ganula, a onda sam se sjetio da je na Pantovčaku Zoran Milanović. Dobrota? Zajedništvo? Ljubav? S dobrotom je Daliju Orešković i Marijanu Puljak nazvao samodopadnim narikačama, s osjećajem zajedništva Plenkovića pažem i plamenim jazavcem, s ljubavlju Pupavca Plenkovićevim žetonom koji je zaštićeniji od pande. Tko je tu lud?
Nedavno je Milanović rekao da u BiH “niti je itko bolestan, niti itko umire, niti je itko u bolnicama, niti itko priča o tome, niti se itko cijepi”, a zemlja u komi od korone. Doduše, tu se Milanović slaže sa samozvanim stručnjakom za epidemije Nenadom Bakićem koji je, slijep, gluh i neinformiran, naveo baš Bosnu i Hercegovinu kao uzornu državu u kojoj je “epidemija kolabirala iako su imali nikakve mjere”. Bakićev sudrug dr. Lauc upravo nas upozorava da val zaraženih koronom raste, a prije mjesec dana je na Facebooku napisao “RIP korona, možete se opustiti”. Bakić, u kontra ritmu od Lauca, izračunao je nedavno da se “epidemija više ne može razbuktati”, i to samo tjedan dana nakon što nas je zlokobno upozorio: “Na jesen bi nas opet mogao čekati pakao”. Nisu ova trojica smušenjaka, koji stalno sami sebi skaču u usta, jedini. Korona je sport sveopćeg zbunjivanja. Obole stari, ali umiru i mladi; bolest je smrtonosna, ali nije ni cjepivo bezazleno; cjepivo je opasno, ali bolest je još opasnija; simptome možete imati, ali i ne morate; maske ne pomažu, ali moraju se nositi; strašno je da toliko ljudi rikava, ali važnije je održavati ekonomiju; lockdown će nas upropastiti, ali moramo spasiti živote; situacija se pogoršava, ali nećemo uvoditi strože mjere; uvest ćemo stroge mjere, ali nećemo kažnjavati prekršitelje; na otvorenom se ne možete zaraziti, ali terase ćemo zatvoriti; sigurno je ići u shopping centar, ali ne i na koncert; otvorit ćemo škole i zatvoriti fakultete; cjepivo će nas spasiti, ali nema ga; Srbija je neviđeno uspješna u cijepljenju, ali virus se tamo nekontrolirano širi; najprije ne cijepimo starije od 65 cjepivom od AstraZenece, a sad ne cijepimo mlađe od 65.
Za to što nam se događa ima jedan divan izraz, nažalost skoro zaboravljen: “plinska lampa”. Izraz je potekao od psihološkog trilera iz 1944. godine, gdje Charles Boyer glumi podmuklog muža što sustavno izluđuje svoju lijepu suprugu, koju utjelovljuje Ingrid Bergman. Suprug iz kuće odnosi stvari i za njihov nestanak optužuje ženu; krišom se penje na tavan i ondje hoda, a jadna supruga misli da halucinira; najgore od svega, smanjuje plinsko svjetlo, i ostavlja je u polumraku, a uvjerava je da sve svijetli normalno – odatle i naziv filma, “Plinska svjetiljka”, na engleskom “Gas Light”. Popularnost glumaca i filma donijela je i u hrvatski jezik izraz “plinska lampa”, za onoga tko vas perfidno dovodi do ludila, sustavno radi glupima i bestidno laže u oči, dok glumi naivca i u vama izaziva nesigurnost. Nažalost, izraz je u hrvatskom skoro nestao, iako je u engleskom, kao “gaslighting”, vrlo živ, a u tom engleskom obliku postoji i u njemačkom, talijanskom, pa čak i ruskom. Plinska lampa vama psihološki manipulira kako bi vam poljuljao vjeru u vlastitu prosudbu; od žrtve skriva informacije, vrijeđanje oblikuje kao šalu, objekt manipulacije izolira od vanjskog svijeta, žrtvinu vrijednost umanjuje i trivijalizira. Čovjek zvan “plinska lampa” iskrivljuje vašu percepciju da bi nad vama stekao kontrolu. Postajete paranoični. Vrijedi i obratno: paranoični svuda vide plinsku lampu. No plinska lampa ne mora biti neka tajna, organizirana i moćna sila koja vas izluđuje sistematski. U zdrav mozak mogu nas ljudi i samoinicijativno i spontano. Milanovićeva uskrsna čestitka je tipična plinska lampa, ali radi se samo o licemjernoj pauzi nakon koje će nastaviti bljuvati ludosti; Lauc i Bakić jednostavno žele biti važni i drugačiji, pa trtljaju što bilo, bez obzira na to što su jedan, dva ili tri tjedna govorili suprotno; dr. Capak je previše ponosan da bi priznao da nešto ne zna. Znate onog koji vam je dužan novce pa vam stalno govori “za dva tjedna”? To vam je ministar zdravstva Beroš i njegovo nenadmašno “iduća dva tjedna su ključna”. Oholost i umišljenost znanstvenika, nesposobnost političara i neefikasnost vlasti: eto smrtonosnog plina koji nas izluđuje. 

 

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora