Subota 19. veljače
NIJEDAN PREMIJER U SVIJETU TOLIKE AFERE NE BI IZDRŽAO
Vjerojatno nijedan premijer u svijetu ne bi mogao izdržati toliko afera svojih ministara i drugih suradnika i održati se na dužnosti. Ako ga i nema tko srušiti, trebao bi "srušiti" sam sebe i odstupiti. Ali vlastohlepni Plenković ne samo da to ne čini nego u svakoj prigodi pokazuje svoju diktatorsku narav pa je tako, šokiran uhićenjem svoga ministra Darka Horvata, od tužitelja tražio objašnjenje te ljutit tvrdio da je netko sračunato izabrao vrijeme za progon, u danima kada Vlada postiže iznimne uspjehe. Može Hrvatska i dalje padati na ljestvicama Europske unije (ako već na svima nije na dnu), mogu se iseljavati tisuće Hrvata za koje nema kruha u domovini, mogu stotine tisuća umirovljenika s mizernim mirovinama i radnika bez plaće ili na minimalcu živjeti u sve većem siromaštvu, sada još nepodnošljivijem zbog poskupljenja, ali u kriminalnu vlast ne smije se dirati. Ako u svijetu nema premijera koji bi izdržao toliko afera, teško bi se Plenkoviću mogla naći konkurencija i u paradiranju ugledom u EU i uspjesima vlasti – suopstankom vlasti i kriminala davno smo iz Europe preselili u Afriku ili Južnu Ameriku, a neuspjeh Vlade u svemu je očit i, kao ni uhićenjima, ne treba mu objašnjenje.
Nedjelja 20. veljače
OVAKAV ILI ONAKAV, RAT NA ISTOKU EUROPE BIT ĆE NEPREKIDAN
Putin je priznao neovisnost Donjecka i Luganska, u koje se sprema poslati vojsku da "osigura mir"! Ustvrdio je da je Ukrajina "američka kolonija", da joj vojskom upravlja NATO, da nikad nije bila "istinska država" te je porekao ukrajinsku nacionalnu posebnost. Tvrdi da su Ukrajinu stvorili Lenjin i boljševici, koji su nakon revolucije bili darežljivi jer su "pod svaku cijenu htjeli ostati na vlasti", te okrivljuje ukrajinske vlasti da su "nijekale sve što nas je spajalo" i "mijenjale svijest građana, povijesno sjećanje milijuna ljudi, cijelih generacija." Naglasio je da "svaka zemlja ima pravo birati vlastiti sustav sigurnosti i sklapati vojne saveze", ali tako da se "vlastita sigurnost ne jača na štetu sigurnosti drugih država". Tako je ruski predsjednik još jednom potvrdio trajni ruski interes za Ukrajinu, a Moskvi ništa ne znači hoće li ta zemlja ući u NATO sada ili kasnije. Što znači trajni sukob sa Zapadom i mogućnost vojne intervencije – ovakav ili onakav rat bit će neprekidan. Ta je spoznaja užasavajuća, pogotovo za ukrajinski narod koji će neprekidno živjeti u opasnosti od ugroze, pri čemu će mu potpora Zapada biti slaba utjeha. Taj je narod i Rusima i Zapadu – najmanje važan
Ponedjeljak 21. veljače
HRVATI TREBAJU BITI JOŠ OŠTRIJI, NEMAJU ŠTO IZGUBITI
Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman nakon sastanka ministara vanjskih poslova Europske zajednice uvjerava da velika većina država članica EU (doznaje se – sve osim Italije i Austrije) drži da je nužno promijeniti izborni zakon u Bosni i Hercegovini, kako bi izbori – zasad, po starom zakonu, predviđeni za listopad – osigurali legitimno predstavljanje svih triju konstitutivnih naroda. Istodobno, Hrvatski narodni sabor, tijelo koje okuplja hrvatske političke stranke u BiH, na izvanrednom je sastanku u Mostaru zaključilo da će Hrvati pokrenuti preustroj BiH ako se ne prestane nadglasavanje toga naroda na izborima. Inače, sve odlučniji su zahtjevi za hrvatski entitet. Takva su stajališta Hrvata i u BiH i u Hrvatskoj velik pomak u usporedbi s popriličnom tolerancijom s kojom je više puta praćen izbor Željka Komšića za "hrvatskog" člana Predsjedništva BiH. Veliko značenje ima i potpora EU hrvatskim stajalištima, premda su je Bošnjaci spremni ignorirati i izbore održati po svome. Stoga bi Hrvati trebali još više pooštriti svoje protivljenje valjda najapsurdnijim izborima na svijetu na kojima jedan narod bira predstavnika drugome, jer ionako – nemaju što izgubiti.
Utorak 22. veljače
POLITIČARI ZAOBILAZE SPOMENIK DOMOVINI
Spomenik domovini u Zagrebu, između zgrade gradske uprave i dvorane Lisinski, otkriven prije više od godinu dana, zaobilaze svi uvaženi hrvatski političari pa onda i njihovi inozemni gosti. Jedino ga je pohodio francuski predsjednik od ukusa Macron. Navodno ga izbjegavaju jer ga je dao napraviti Milan Bandić. Moćnici Plenković, Tomašević i drugi upitani su za razlog, ali nisu poslali odgovore. Možda nije posrijedi samo Bandić nego i domovina jer, da se radi o spomeniku Europskoj uniji, Jugoslaviji, Marxu ili Kardelju, Plenković, Tomašević, Božinović, Grbin, Viktor Gotovac i drugi skojevci iz vlasti i visoke politike sigurno bi ga posjećivali, barem kriomice. Bandić je iz više razloga u određenom dijelu javnosti bio ozloglašavan, ali mu je sigurno bilo naklonjeno razmjerno više Zagrepčana nego što je Plenkoviću građana Hrvatske. Iza sebe je ostavio uređen grad i projekte za pamćenje, a sadašnji premijer neće ostaviti ništa osim zadovoljstva što ga više neće biti. Zagrebačka pak ljevičarska vlast "nema vremena" za Spomenik domovini jer je zabavljena vraćanjem imena jednog od najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća, Tita, trgu s mrskim joj nazivom – Trg Republike Hrvatske.
Srijeda 23. veljače
NISU DEVEDESETE BILE 'OLOVNE' NEGO HEROJSKE GODINE
U novinskim tekstovima o pokojnoj glumici Miri Furlan, kao i o nekim drugim osobama i događajima, često se prve devedesete godine prošlog stoljeća nazivaju "olovnim", "mračnim", "zlim" godinama. Znamo da su to bile godine strepnje, straha od jugokomunističkih i srpskih zlikovaca, masovnog stradavanja Hrvata i herojstva hrvatskih vojnika, ali ne znamo da je itko tada stradao samo zato što nije bio Hrvat. Mira Furlan dobila je otkaz u HNK s određenim razlozima, možemo raspravljati o tome jesu li za otkaz bili dovoljni, ali ako se osjećala ugroženom ili marginaliziranom, nije bila jedina ni među Hrvatima ni među Srbima ni među drugima. Bilo je divljaštva, bilo ga je i u medijima, bilo je upiranja prstom u ovoga ili onoga, a budući da je ona živjela na relaciji Zagreb – Beograd i radila u oba grada, zasigurno je bila utoliko više izložena nesnošljivosti. No niti joj se išta strašno dogodilo niti je jedina, a njezino "stradavanje" potpuno je beznačajno u usporedbi sa stravom koja se događala Hrvatskoj. Osim toga, prenaglašava se kako je bila "velika", "najbolja" glumica, no u Hrvatskoj je bilo podosta boljih, a s najboljima se i nije mogla mjeriti. O pokojnima sve najbolje, ali i istina.
Četvrtak 24. veljače
VLADIMIR PUTIN JE POLUDIO – SVJEDOCI SMO NOVOG HITLERA
Užasavajuće! Rusi su započeli napad na Ukrajinu! Jedan je hrvatski novinar prije koji dan napisao: "Je li Putin poludio?" Još do jučer mogli smo pitati što će, na primjer, o hrvatskim medijima misliti ruski veleposlanik u Hrvatskoj kad pročita tu rečenicu. Ili što bi hrvatski veleposlanik u Rusiji mislio kad bi u ruskim novinama pročitao takvu rečenicu o Plenkoviću. Ali poslije zločinačkog Putinova bombardiranja ukrajinskih gradova i ulaska ruske vojske u tu zemlju njegovo je ludilo očito – na nesreću čovječanstva svjedoci smo novog Hitlera. Nitko ne može poreći da širenje NATO-a o kojem on često govori ugrožava Rusiju, a pogotovo bi je ugrozio ulazak Ukrajine u taj savez, što bi bilo u izrazitoj suprotnosti povijesti zajedništva Rusa i Ukrajinaca. Ali se sad vidi da je to bio samo jedan od nevažnih izgovora za agresiju – Rusija želi pokoriti Ukrajinu, u njoj postaviti prorusku vlast i s vremenom je vezati uza se te je na neki način učiniti svojim dijelom. Zapad vjerojatno neće ući u rat, jer bi bio ugrožen cijeli svijet, no Putina i njegovu zemlju agresija na Ukrajinu na dulje je razdoblje učinila omraženima kao što su u povijesti bili omraženi najveći zločinački vladari i njihove zemlje.
Petak 25. veljače
SANKCIJE POGAĐAJU MILIJUNE NEVINIH
Uvelike se piše o sankcijama koje će Rusiji nametnuti zapadne zemlje ili su to već učinile. Malo će koji protivnik Putina u sporovima oko Ukrajine prigovoriti toj kazni, no kad bilo koja vlast nekoj zemlji uvede sankcije, najviše stradava i pati – narod, koji je za političke sukobe najmanje kriv. Jesu li, dakle, sankcije uopće opravdane, je li opravdano kažnjavati najnevinije, među njima i djecu? Sankcije su zapravo nasilje nad nemoćnima kojima se uzvraća na nasilje moćnih. Politika ne bira sredstva, njezina nemilosrdnost ne razlikuje krivce od nedužnih, pa se sama pretvara u krivca za nevolje milijuna ljudi. Osim toga, najmoćnije zemlje koje se odlučuju za sankcije drugima i same ih kadšto, po njihovim vlastitim kriterijima, i te kako zaslužuju, ali one su nedodirljive. Hrvatski premijer Plenković osudio je Putinovo priznanje odmetnutih ukrajinskih regija, ali je dobro što kao ostali nije spominjao sankcije. A one pogađaju i neke zemlje koje imaju izrazito veliku ekonomsku suradnju s kažnjenima, stradavaju i uvoz i izvoz. Najjednostavnije rečeno, "logika" je sankcija – zamjerio si mi se pa ti ne dam jesti. To je elementarno nijekanje ljudskosti, to veće što je riječ o nevinima.
