U borbi između građanskog i nacionalnog koncepta uređenja BiH stradala je demokracija i opet je, kao uoči rata 1991., na sceni etnokracija. Proteklog tjedna ona se do kraja zaokružila. Srbe je potpuno ujedinila bošnjačka prijetnja o ukidanju imena entiteta Republika Srpska, Hrvati su zbog sustavnog majoriziranja već odavno politički homogenizirani, a Bošnjaci, formalno i lijevi i desni, zbili su se u “bosanski blok” jer to im je najjače oružje u razvlašćivanju Hrvata i Srba i uspostavi građanske, a u prijevodu unitarne države. Unutar triju etnoskupina sve partije imaju iste nacionalne programe. Paradoks je u tome što su u pravilu lijeve stranke nacionalno ekstremnije od desnih. Etnoskupine u BiH verbalno ratuju jednakom žestinom kao što je to bilo u Jugoslaviji uoči njezina raspada. Ne biraju se sredstva kako bi se diskreditiralo i oslabilo drugu, doslovno neprijateljsku stranu.
Do 1991. u BiH bilo je jednoumlje. A onda su na vlast došle uglavnom nacionalne stranke. Danas stranaka ima oko 150. Jednako toliko ih je izbrisano. Po tim brojkama, BiH je prva u Europi. Razlog tolikom broju stranaka jest što ih je lakše registrirati nego tvrtke, a i postale su, zbog velikog broja funkcija, unosan biznis. Kada se zbog velikog broja stranaka moglo očekivati cvjetanje demokracije, dogodila se potpuno obrnuta situacija. Na djelu su nacionalna jednoumlja. Od 1991. na vlasti su uglavnom iste nacionalne stranke. U Hrvata HDZ, u Bošnjaka SDA ili SDP, a u Srba SDS ili SNSD.
Demokracija u BiH zarobljena je u zadanom ustavnom okviru. Pluralizam se kažnjava gubitkom nacionalnog utjecaja i pozicija u BiH. Zbog toga su svi izbori zapravo puki popis stanovništva na kojem Hrvati, kao najmalobrojniji, zaokružuju jednu, a Bošnjaci i Srbi, kao brojniji, biraju između dviju formalno različitih, ali itekako nacionalno obojenih opcija. Unatoč tome što su srpske, hrvatske i bošnjačke pozicije uglavnom definirane, na svakim izborima nekome se nešto otme. Ponajviše najmalobrojnijima. U takvu ambijentu sada se sastavljaju nove-stare (ne)principijelne koalicije. BiH iz ovakvog političkog kaosa može izvući jedino međunarodna zajednica. Treba BiH žurno pogurati u NATO i EU, a istodobno pomoći izraditi novi Ustav i izborna pravila. Pri tome moraju se uvažavati sve specifičnosti države koju čine tri naroda.
Do takvih ustavnih promjena izbori će sve žešće poticati međunacionalne razdore. Ako je to nekome cilj, uspio je. Demokracija na bh. način državu je gurnula u troumlje. Proteklog tjedna ono je dramatično demonstrirano. Srpska oporba i vlast jedinstveno prijete: “Ako pokušate razvlastiti ‘našu’ Republiku Srpsku, odcijepit ćemo se”. Svih 14 hrvatskih stranaka u subotu na HNS-u okupilo se oko Deklaracije i poručilo kako “nema uspostave vlasti dok ne promijenite izborna pravila po kojima nas više nećete majorizirati”. Bošnjaci kroz “bosanski blok” ujedinjeno rade na dekonstituiranju Hrvata i Srba. Kao odgovor takvim strahovima stvoreno je istinsko bratstvo i jedinstvo (zajedništvo). Ali samo unutar svakog od triju nacionalnih korpusa. Tako je bilo i 1991.
