Jak je argument partizanska analogija odvjetnika Jadranke Sloković i Čede Prodanovića na “branitelja-silovatelja”, kao i sugestija da je došlo vrijeme kad sudjelovanje u Domovinskom ratu više ne bi trebalo biti olakotna okolnost počiniteljima kaznenih djela. Ne vrijedi li onda to i za mitologiju pukovnika Ive Sanadera. Još je aktualan žalbeni prigovor kako to nije dovoljno cijenjeno pri odmjeravanju njegove kazne. Kakve veze mito i zlouporaba ima s braniteljskim statusom?
Tu je medijsku lavinu pokrenuo profesor ustavnog prava dr. sc. Mato Palić opaskom na Facebooku na to što je Visoki kazneni sud (VKS) za tri godine zatvora smanjio kaznu seksualnom zlostavljaču pokćerke: “Gospodo suci jesu li se branitelji borili za slobodu ove zemlje ili da bi kukolj bio blaže kažnjavan za ovakva (ili bilo koja druga) kaznena djela? Udruge branitelja ZAŠTO šutite?”. Povod ne može biti jači. “Optuženik je osuđen jer je izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s djevojčicom u dobi 7 godina. Kao očuh živio je u istom kućanstvu s djevojčicom. O njoj je trebao i brinuti jer majka privremeno nije živjela s njima. Više od godine dana učestalo je s djetetom počinio spolne radnje”, objavio je VKS.
S tim da kazna nije smanjena sa šest na tri godine zatvora već s 14 na 11. I još važnije, nije braniteljski status razlog tolikog ublažavanja već je to samo okolnost koju niži sud nije uvažio, a trebao je po VKS-u. Za VKS je prvotna kazna prestroga jer je Županijski sud u Dubrovniku “precijenio značaj otegotnih, a podcijenio značaj olakotnih okolnosti”. A ključan razlog blažoj kazni je što optuženik ne može biti dvostruko sankcioniran zbog pogibeljnosti djela za koje je osuđen, jednom kroz kaznu i drugi put kad mu se to cijeni kao otegotna okolnost. To što je očuh nanio fizičku i psihičku bol pastorci s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, odnosno narušio djetetov tjelesni ili emocionalni razvoj, zakonsko je obilježje težeg oblika kaznenog djela spolnog zlostavljanja djeteta mlađeg od 15 godina za koji je predviđena kazna od najmanje pet do 20 godina zatvora. Zato se te okolnosti ne može još jednom cijeniti i kao otegotne, jer je već zakonodavac za njih propisao strožu kaznu. To dvostruko “oporezivanje” pri odmjeravanju kazne, ponajveći je razlog reza od tri godine zatvora. Da je sudac biti lako, sudac bi bio svatko. Nije lako nositi to breme odgovornosti i naći pravu mjeru uvažavajući sve, a ne samo neke okolnosti. I to uvijek pa i kod tako odioznih kaznenih djela koja bude osvetničke porive, zovu na odmazdu. Kao da suci ne znaju da bi ih publika na drakonsku kaznu uzdizala i kitila lovorikama u slavu pravde. Ali, teškoća sudskog poziva upravo je u tomu što sudac mora voditi računa i o okolnostima koje većinu puka ne zanimaju, štoviše iritiraju, pa i sablažnjavaju u kontekstu bespomoćnosti žrtve u rukama beskrupuloznog počinitelja.
Kazneni zakon propisuje da se moraju uzeti u obzir “sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti)” i nabraja o čemu osobito treba voditi računa pa se izričito navodi i “prijašnji počiniteljev život”. Treba li se ubojici uzeti u obzir da je prije 30 godina riskirao svoj život da spasi tuđi? U bivšoj državi bi vjerojatno sudili za vrijeđanje antifašizma onomu tko bi tražio blažu kaznu jer je bio partizan.
Sudac Ivan Turudić odbio je u “karlovačkom slučaju Zec” počinitelju ratnog zločina uzeti za olakotno što je bio pripadnik HV-a, jer je okaljao uniformu hrvatskog vojnika. Za Večernji list jednom je rekao kako mu je sporno to uzeti u obzir i kod silovanja. Ni počinitelju razbojstava, dragovoljcu odlikovanom i za akcije Bljesak i Oluja, to nije uzeto kao olakotno, i to uz pečat Vrhovnog suda: “Naime, od sudionika Domovinskog rata se ne očekuje da čine kaznena djela, pogotovo ne na način i u obimu kako je to činio optuženik, bez obzira na teške životne prilike”. U pravilu, i počiniteljima teškog kriminala ratne zasluge uzimaju se u obzir. Koliko, ne zna se. To nije matematika s preciznom vagom. Je li Županijski sud u Vukovaru pogriješio kad je oslobodio za povredu ugleda RH paljenjem hrvatske zastave optuženika koji je sudjelovanjem u Bljesku i Oluji “iskazao svoj odnos prema ugledu RH, a time i prema njenoj zastavi”? U svakom slučaju promašeno je za tri godine blažu kaznu povezivati isključivo ili uglavnom sa statusom branitelja. Može biti sporno što je VKS makar i simbolično o tomu vodio računa u kontekstu zlostavljanja djeteta, ali i površna analiza ukazuje da je kazna od 11 godina zatvora samo manje stroga. Zna li netko za slučaj da je pedofil strože kažnjen za sličan zločin? Glas Slavonije u srpnju je objavio da je VS pedofilu povisio kaznu s četiri godine i deset mjeseci na šest godina zatvora jer je sedam godina seksualno zlostavljao kćer od njezine sedme godine, a sina mlatio šibom i remenom “da bude bolji čovjek”. Ne navodi se je li “otac iz pakla” bio branitelj.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura