Deseto poglavlje Ivanova Evanđelja nosi naslov “Dobri pastir”. Isus za sebe kaže: “Zaista, zaista, kažem vam, ja sam vrata k ovcama” (Iv 10,7). Prije te izjave tumači usporedbu koja je razlika između pravog pastira i lopova ili razbojnika. Pastir ulazi na vrata ovčinjaka. Lopovi i razbojnici preskaču. Pravi pastir izvodi ovce na pašnjake. Njega ovce prepoznaju po glasu i idu za njim. Svrha Isusova dolaska je da oni koji slušaju njegov glas imaju život u izobilju. Isus je pastir dobri koji daje svoj život za ovce. On poznaje sve koji mu pripadaju. Zna Isus kako ima i onih koji su daleko od njega. Ali ne ostaje ravnodušan. On nikoga ne isključuje, nego ide za njima. Traži ih. Želi da i oni slušaju njegov glas. Isus posebno naglašava kako ga Otac ljubi jer svojevoljno daje svoj život. Otac je dao Isusu vlast da daruje život. Nastala je podijeljenost među Židovima. Jedni su osuđivali Isusa, a drugi su ga branili.
Isus se nalazio u predvorju Hrama za vrijeme Blagdana posvete Hrama. Mnogi su htjeli biti sigurni tko je Isus. Traže od njega da im istinito kaže je li Krist? Isus ih poziva promatrati djela njegova jer ona svjedoče kako ga je poslao Otac. Zatim naglašava kako su Otac i On jedno: “Ja i Otac smo jedno” (Iv 10,30). Neki su odmah zgrabili kamenje i htjeli ga kamenovati. Isus se nije uplašio. Nastavlja s njima razgovarati: “Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja potječu od Oca. Za koje me od tih djela hoćete kamenovati?” (Iv 10,32). Te Isusove riječi smatrali su bogopogrdnim i zato su ga željeli kamenovati. Isus se poziva na Sveto pismo, Ps 82,6. Bogovima naziva one kojima je upravljena riječ Božja (Usp. Iv 10,34-36). Htjeli su uhvatiti Isusa. On se povukao na rijeku Jordan. Mnogi su dolazili k njemu i povjerovali u njega.
