Župa Kulina kod Dervente proslavila je svoj patron sv. Petra i Pavla 29. lipnja sa sv. misom u 11,00 sati koju je predslavio vlč. Marko Slišković župnik u Derventi, Bijelom Brdu i Bukovici. U koncelebraciji sa 7 svećenika uz nazočnost oko 100 vjernika. Sve je na početku sv. mise pozdravio domaćin upravitelj župe Kulina vlč. Mladen Kalfić koji je ujedno i kancelar Vrhbosanske nadbiskupije, dakle obnaša dvije dužnosti zbog manjka svećenika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Pjevanjem je animirala s. Gabrijela Tadić, milosrdnica sv. Vinka Paulskog iz Dervente.
U propovijedi vlč. Slišković naglasio je kako ljudi međusobno različiti mogu biti pozvani u istu službu, svaki na svoj način, pronositi slavu Božju. Upravo na njima, na Petru i Pavlu, očituje se Pavlova tvrdnja da su različiti darovi, ali isti Duh i nastavio je: „Pavao je bio čvrsta značaja, kad je bio u nešto uvijeren slijedio je to svom odlučnošću. Bio je naprasite naravi, nije podnosio druga mišljenja. Zato je „prerevno odan otačkim predajama“ progonio kršćane i okovane ih bacao u tamnice. Sudjelovao je u ubojstvu prvoga mučenika Stjepana. Bio je uvijeren da su kršćani opasnost za židovstvo i zato ih je htio svim sredstvima iskorijeniti. Pred Damaskom je Pavao imao nebesko viđenje Krist ga je pozvao da prestane progoniti kršćane i da se obrati. Nakon trodnevnog posta Pavao se krstio i počeo sa svim žarom propovijedati Isusovu radosnu vijest“, završio je vlč. Slišković.
Župa se nalazi na sjeveru Bosne, u Bosanskoj Posavini, uz prometnicu Derventa – Modriča, lokalnoj prometnici Dugo Polje – Kulina – Polje. Župa kulina obuhvaća selo Kulina i naselja Donji Šušnjari i Poljari, protežući se sedam kilometara istočno od Dervente. Utemeljena je 25. ožujka 1967. godine, odvajanjme od župe Žeravac i Plehan. Nedugo zatim zaslugom prvog župnika vlč. Pere Anića i njegovih župljana dobila je svoju župnu kuću i crkvu koja je prema idejnom projektu arhitekta Ive Lindarića i Borisa Skračića izvedena u obliku lađe. Ova crkva građena je vrijednim rukama ljudi, bez mješalica i mašina. Izgrađena je na brežuljku, a mirno je „plovila“ posavskim brežuljcima sve do 1992. godine, kad su je, zajedno sa župnom kućom, minirali i srušili srpski ekstremisti, a sve Hrvate katolike protjerali. Blagoslovljena je 6. listopada 1974. godine, po rukama banjalučkog biskupa Alfreda Pihlera. Tijekom rata 1992. godine, crkva je do temelja porušena, katolici Hrvati svi rastjerani, počeli su se vraćati već hrabri vjernici 1995. godine. Prije rata župa je imala oko 950 vjernika, a danas jedva 12 vjernika stalno naseljenih. To je župa bez krštenja, prve pričesti, potvrde i vjenačnja. Samo se događaju pokopi pokojnih i onih koji se žele pokopati na rodnoj grudi. Župa je dala 4 svećenika i 2 časne sestre. Razlog nevraćanja bio je zastrašivanje povratnika i nemogućnost egzistiranja onih koji bi se vratili. Na sve moguće načine činilo se da se ljudi ne vrate, a domaća vlast je to uglavnom mirno promatrala i potajno podržavala. Ali uz pomoć dobrih ljudi, a posebno braće Pere i Stipe Matić, koji su bili glavni donatori, sagrađena je potpuno identična crkva koju je 13. kolovoza 2005. godine posvetio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.
Derventski dekanat u kojem se nalazi župa Kulina prostire se na oko 2000 četvornih kilometara i sav se nalazi u entitetu RS. Od prijeratnih 48.481 Hrvata katolika na području ovoga dekanta, koji broji 15 župa sada živi trajno najviše 600 vjernika. Na ovu činjenicu nestajanja nema se što reći, nestaje riječi. Od svih trinaest dekanata Vrhbosanske nadbiskupije najviše je stradao ovaj dekanat. Dakle, u 15 župa niti 600 vjernika. O Bože učini da ovaj dekanat i naša Bosanska posavina ponovno oživi.
