Bio je 18. svibnja 1993. godine kada su krenuli u slobodu preko Vrbanja mosta... Jedan snajperski metak pogodio je Boška, a drugi je pogodio Admiru. Iako ranjena, nekako je dopuzala do njega, zagrlila ga i koju minutu kasnije otišla u smrt... to je priča o dvoje mladih Sarajlija, rođenih iste, 1968. godine, koji su se pred sami rat beskrajno voljeli i željeli pobijediti sve predrasude.
Priču o Romeu i Juliji iz Sarajeva čula je pri dolasku u Sarajevo i Angelina Jolie. Prema riječima naših sugovornika, priča ju je dirnula i isprva je upravo ona bila dio njezina scenarija. - Angelina je do suza bila dirnuta ovom pričom. Ljubavna priča zbog koje svi zaplaču, međutim, završila je tragično. Ubijeni su u pokušaju da odu u slobodu. Ipak, Angelina je u svom filmu htjela sretan završetak i tako je nastao njen scenarij. Dugo ga je prije posljednjeg dolaska u Sarajevo spremala. Film se u studenome treba snimati na lokacijama u Sarajevu i Varešu, kazao je naš sugovornik.
Prema sinopsisu ljubavna priča počinje 1992. godine u jednom malom gradiću u istočnom dijelu BiH. Lejla i Danijel su zaljubljeni mladi par koji početkom ratnih djelovanja silom prilika biva razdvojen na suprotne strane. Danijelov otac je strogi visokopozicionirani oficir JNA i postavlja sina na mjesto upravnika zatočeničkog logora. Danijelova moralna načela ne dopuštaju mu da prihvati ovu poziciju, ali ipak nerado popušta pod očevim pritiskom. Igrom sudbine on se ponovno susreće s Lejlom, samo ovaj put - on je zapovjednik logora, a ona zatočenik u istom logoru. Njihova veza dobiva jednu potpuno novu dimenziju. Danijel se nalazi u nezavidnoj situaciji i pokušava pronaći najbolje rješenje koje bi bilo prihvatljivo za sve.
Nakon što je ministar kulture i sporta Federacije BiH Gavrilo Grahovac donio rješenje o poništenju odobrenja za snimanje filma “Untitled Love Story” na području BiH, redateljskog prvijenca Angeline Jolie, Udruženje za razvoj filmske znanosti Scout film iz Sarajeva dostavilo je navedenom ministarstvu kompletnu dokumentaciju, potvrdio je to i Edin Šarkić, izvršni producent Angelinina filma.
Cure detalji scenarija
Prema njegovim riječima, nakon sastanka s predstavnicama Udruženja “Žena - žrtva rata”, ministar je donio odluku da mu se dostavi potpuna dokumentacija. “Bolje reći, zatražio je da mu se dostavi scenarij, što sam ja i učinio”, kazao je Šarkić te dodao kako je uvjeren da će odluka ministarstva biti pozitivna, jer je scenarij u interesu BiH. Upitan je li, prema scenariju, zaista “srpski vojnik siluje Bošnjakinju te da se potom rađa ljubav između njih dvoje”, Šarkić kategorično negira. On je kazao da je hollywoodska glumica upoznata s cijelom situacijom još od ranije, ponovivši da je izrazila želju da se vidi sa “Ženama-žrtvama rata”. Međutim, zbog obveza prema filmu do susreta još nije došlo. Cijela ova situacija šteti filmskoj industriji i ukupnom imidžu BiH, smatra većina onih koji se bave filmskom umjetnošću. No, u Sarajevu je u cijeloj priči u prvi plan ponovno izronila donekle zaboravljena ratna tragična priča o dvoje mladih zaljubljenih ljudi.
Zagrljeni i u smrti
Riječ je o tragičnoj priči dvoje zaljubljenih - Admiri Ismić i Bošku Bati Brkiću, koje je rat zatekao u Sarajevu. Gdje god bi se pojavili, a uvijek su bili skupa, izazivali su pažnju, o njihovoj ljubavi Sarajevo je pričalo... Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su iste - 1968. godine.
Beskrajno su se voljeli i spremali vjenčanje. A onda je počela srpsko-crnogorska agresija na BiH i Sarajevo je ostalo u obruču. Admira i Boško se nisu razdvajali, sanjali su slobodu, maštali i krojili planove. Jednog dana su donijeli i konkretnu odluku i čvrsto odlučili otići iz pakla zvanog Sarajeva te negdje u bijelom svijetu nastaviti živjeti slobodnim i normalnim životom. Preko zajedničkih prijatelja dogovorili su izlazak iz opkoljenog Sarajeva. Bio je 18. svibnja 1993. godine kada su krenuli u slobodu. Oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se za ruke... Snajperski metak pogodio je Boška i on je na sredini mosta pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak pogodio je Admiru. Iako ranjena, nekako je dopuzala do svog Boška, zagrlila ga i koju minutu kasnije otišla u smrt. To se dogodilo samo nekoliko desetaka metara od današnje zgrade OHR-a, koja je u vrijeme rata bila poznata kao poslovna zgrada Union Investa. Njihova mrtva tijela punih sedam dana ležala su oko mosta Vrbanja. Snage UN-a odbile su izvući njihova tijela sve dok srpske snage ne proglase primirje. Admirino i Boškovo tijelo izvukli su nakon sedam dana pripadnici radnog voda Vojske Republike Srpske, jer dogovor o primirju nije postignut. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić pokopani su na vojničkom groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i pokopana na gradskom groblju Lav. Istraga o ubojstvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubojica nikada nije otkriven. Priču o ovo dvoje mladih Sarajlija CNN je nazvao “Sarajevski Romeo i Julia”.
