Problem praćenja potrošnje lijekova još uvijek je velika enigma u BiH. Odavno postoje pokušaji da se uvede reda u ovoj oblasti, ali do sada nije bilo konkretnih rezultata.
Dodatne komplikacije
Trenutačno administrativno uređenje dodatno komplicira ovu oblast, prvenstveno zbog nemogućnosti središnjeg praćenja potrošnje lijekova na razni BiH, a posebice u Federaciji. To se prvenstveno događa zbog županijskog financiranja zdravstva i postojanja istoimenih fondova zdravstvenih osiguranja u kojima, u ovisnosti od financijske moći županije, odobravaju se sredstva za financiranje tzv. pozitivnih listi lijekova. Da bi se na neki način osigurao građanima Bosne i Hercegovine minimum potrebnih lijekova, Povjerenstvo za lijekove Federacije BiH predložilo je listu neophodnih lijekova koje bi građani dobivali besplatno. Lista je sačinjena na osnovu tzv. liste esencijalnih lijekova, koju je priredila Svjetska zdravstvena organizacija. Na toj listi nalazi se preko 160 generičkih imena lijekova sa različitim farmaceutskim oblicima, za koje se smatra da mogu podmiriti osnovne terapijske zahtjeve naše populacije. Ta lista je
privremenog karaktera, jer se očekuje da će se doprinosi za zdravstvenu zaštitu građana više uplaćivati pa će se i broj lijekova na tim
listama povećavati. Liste esencijalnih lijekova u Federaciji BiH objavljuju se u Službenom glasniku.
Besplatni lijekovi
Lijekove sa liste trebali bi građanima besplatno osigurati fondovi zdravstvenog osiguranja županije, ali i dalje se postavlja pitanje jesu li fondovi zdravstvenog osiguranja u svim županijama sposobni samostalno financirati preporučenu listu lijekova. Podsjećanja radi, županijski fondovi zdravstvenog osiguranja planiraju sredstva koja svake godine trebaju izdvojiti za financiranje lijekova u BiH i stoga bi trebali biti jako zainteresirani za praćenje potrošnje lijekova na svim razinama zdravstvene zaštite. Praćenje potrošnje lijekova je važan segment u ukupnoj problematici lijekova u BiH. Međutim, sve činjenice otkrivaju da se u tom segmentu pored svih preporuka do sada malo uradilo, tako da realna slika o potrošnji lijekova u oba entiteta u stvarnosti ne postoji.
U BiH nedostaju podaci o potrošnji lijekova na svim razinama zdravstvene zaštite, uz podatak da uopće nema interesa da se analiziraju podaci o lijekovima koji se mogu kupiti bez recepta, te se na osnovu toga može s pravom tvrditi da još dugo u BiH neće biti realnih podatka o potrošnji lijekova. Istodobno zbog takvog stanja ne može se utjecati na količine vezane za potrošnju lijekova, jedino u rijetkim slučajevima primjetno je samo linearno povećanje potrošnje lijekova uz minimalna povećanja broja stanovnika.
