Dok više od pola milijuna nezaposlenih u Bosni i Hercegovini obija pragove poduzeća, ustanova te zavoda za zapošljavanje, tražeći posao, sretnici koji imaju posao brinu kako od plaće preživjeti. Ustvari, ne brinu svi, neki su dobro zbrinuti. Nažalost, od skoro 700 tisuća zaposlenih, najveći broj njih jedva sastavlja kraj s krajem.

Varljivi prosjek

Prosječna plaća u BiH trenutačno je nešto manja od 800 maraka. Daleko je to ispod prosjeka Europske unije, no postoje zemlje, pa i one u EU, čiji je prosjek manji od onoga u BiH. Tako su u Srbiji te u Rumunjskoj, koja je usput i članica Europske unije, plaće i niže nego u BiH.

Nažalost, radnici ne žive od prosjeka, žive od osobnih primanja. Tako u tom prosjeku, neki mjesečno prime desetak tisuća, a drugima pripadaju mrvice od nekoliko stotina maraka. Podaci govore kako većina radnika, posebice u proizvodnji, mjesečno primi od 500 do 600 maraka. Nasuprot njima, zaposleni u administraciji imaju veće plaće.

Prema najnovijim istraživanjima, u Bosni i Hercegovini su najbolje plaćeni notari - oni u prosjeku mjesečno zarade 11.157 maraka. 
Menadžeri imaju prosječne plaće od 4500 maraka, direktori poduzeća koja se bave leasingom 3500 KM.
Liječnici, koji su uvijek bili na cijeni, daleko su ispod ovih prosjeka. S mjesečnom plaćom od oko 1400 maraka, nadvisili su ih softverski inženjeri s prosječnim mjesečnim plaćama od 1643 marke. Nasuprot njima, najveći broj radnika radi za plaće manje od 500 maraka. Na samom dnu su obućari s prosjekom od 466 maraka, a slijede trgovci na blagajni (518 KM), čistači (520 KM), radnici na benzinskim crpkama (539 KM), konobari (545 KM)... Teško je povjerovati da je prosjek plaća djelatnika koji rade u proizvodnji odjeće sramotnih 337,51 KM.

Političarima je dobro

Gdje su političari? Primjerice, članovi Predsjedništva BiH imaju mjesečne plaće od 4981 KM. U Europi visina primanja je uglavnom definirana satnicom. Industrijske tvrtke u Belgiji i Njemačkoj lani su plaćale radnike u prosjeku 70 maraka za sat rada, uključujući i sva porezna i socijalna izdvajanja. Najskuplja je u Europi za poslodavce bila Norveška, gdje se prosječan sat plaća 80 KM, dok je radnik u Bugarskoj primao u prosjeku tek 4,20 KM te u Rumunjskoj 6,85 maraka za sat rada. Kako bi radnik mogao živjeti od svoga rada, uvedene su i minimalne satnice ispod kojih poslodavci ne smiju plaćati djelatnike.

Minimalne satnice

Podaci koje je objavio Njemački institut za ekonomska i socijalna istraživanja pokazuju da prosjek minimalno plaćene satnice u zapadnoj Europi iznosi 16,50 maraka.

Najveći iznos od 19 maraka plaća Luksemburg, a slijede ga Francuska sa 17,30 KM i Irska sa 17 KM. Prema tom prosjeku, minimalna mjesečna primanja u tim zemljama ne smiju biti manja od 2898 maraka. Najviše satnice u Bosni i Hercegovini imaju notari. Oni za svoj sat rada naplate 63,39 maraka, koliko primjerice liječnik zaradi za cijeli dan. Satnica članova Predsjedništva iznosi 28,30 maraka, što opet proizvođač odjeće zaradi za dva dana. Za visinu plaće nije jedino presudno zanimanje. Visina plaće inženjera strojarstva ovisi i o branši u kojoj radi, ali i kojoj županiji, općini, naravno i poduzeću. Tako je prosječna plaća zaposlenog u Sarajevskoj županiji veća i do 50 posto od plaće koju primi zaposlenik u Zeničko-dobojskoj županiji. Ostale županije su između prosjeka Sarajevske i Zeničko-dobojske.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest