Reagirajući na izjavu predsjednika SDA Sulejmana Tihića, koji je u razgovoru za Večernjak kazao kako je BiH potrebna neka vrsta “bh. Daytona” kako bi se politička situacija u državi dugoročno stabilizirala, izvršni tajnik SNSD-a Rajko Vasić rekao je Srni da to Tihićevo “zalaganje može samo značiti ponovno prebacivanje bošnjačkih unitarističkih frustracija na leđa i položaj srpskog, pa i hrvatskog naroda u BiH”. Iako Vasićeva reakcija korespondira s početkom još jedne izuzetno polemične i prljave predizborne kampanje kojom će dominirati nacionalističke izjave, ona je donekle i opravdana iz više razloga. Prvi je da je u postojećim političkim okolnostima, izraženim međustranačkim antagonizmima, koji će se povećavati s približavanjem lokalnih izbora, nemoguće razgovarati o bilo kakvoj domaćoj verziji Daytonskog sporazuma. Drugi je razlog što međunarodna zajednica pod čijim bi se patronatom morao dogoditi takav susret domaćih političkih snaga, čeka rezultate lokalnih izbora. Nakon toga će, kako nam je rekao jedan visoki politički dužnosnik, “izvagati s kojom političkim strankama u idućih nekoliko mjeseci treba zapravo razgovarati o temeljnoj reformi Ustava BiH”. Treći je razlog zbog kojeg nije moguće organizirati kompromisan susret političkih lidera u BiH što sad svaki od njih namjerno radikalizira situaciju, kako bi homogenizirao svoje političko tijelo i osvojio što bolji izborni rezultat.
To je prvi počeo raditi predsjednik SDA Sulejman Tihić, a nastavio još radikalnije slijediti predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Kako sad stvari stoje i kako pokazuje određene ankete na terenu, Tihić i SDA mogao bi na tu kartu dobiti veći broj glasova od primjerice SDP-a koji je na općim izborima bio apsolutni izborni pobjednik. SNSD strahuje od gubitka pozicije u većim gradskim sredinama kao što su Trebinje, Banja Luka, Bijeljina... pa je zbog toga njihov predsjednik Milorad Dodik, u posljednje vrijeme zauzeo radikalnu verbalnu retoriku prema BiH, ali i budućoj koaliciji u kojoj bi SDP BiH imao mjesto.
Četvrta i možda najbitnija stvar koja stoji na putu novom, “domaćem Daytonu” jeste nepostojanje istinske volje da vladajuća šestorka sjedne i 10, 20, mjesec i više dana sa svim mogućim stručnjacima i razgovara otvoreno o svim mogućim opcijama koje bi zadovoljile sve tri strane u BiH, uključujući i manjine. Dosadašnji dvosatni, ili trostani susreti polučili su jalove rezultate te još veće podjele.
