Bila je 1975. godina. Volkswagen je predstavio prvu generaciju Golfa, Ameriku je potresao skandal Watergate, u Vijetnamu je još bjesnio rat. Američkim i zapadnoeuropskim kinima vladali su danas kultni, ekscentrični mjuzikli poput “Tommyja” Kena Russella i “Rocky Horror Picture Showa” Jima Sharmana. Krimić “Pasje popodne” Sidneya Lumeta osvajao je hvalospjeve kritike i publike, baš kao i komična drama “Let iznad kukavičjeg gnijezda” Miloša Formana ili nešto lakši “Shampoo” Hala Ashbyja.
Godina bi vjerojatno bila zapamćena kao iznimna i da nije bilo mladog redatelja Stevena Spielberga koji je na samom početku ljeta, negdje baš u ovo vrijeme, predstavio svoje “Ralje”.
Užasan timing
Horor o morskom psu koji terorizira otočić Amity djelovao je kao antireklama za ljetne praznike s vjerojatno najlošijim tajmingom svih vremena, ali ljudi su bez obzira na osjećaj nelagode jednostavno hrlili u kina. Već u prvom vikendu zaradio je sedam milijuna dolara, nakon dva i pol mjeseca srušio je “Kuma” s trona najgledanijeg filma u povijesti Sjeverne Amerike, a do kraja godine srušio je rekorde u brojnim zemljama od Meksika do Japana, u iduće dvije godine osvojivši i titulu najunosnijeg filma u povijesti svjetske kinematografije.
Nezapamćen uspjeh Spielbergovih “Ralja”, koje su tijekom snimanja imale toliko problema da ih je ljutita ekipa prekrstila u “Greške” (eng. Jaws/Flaws), potaknuo je direktore filmskih studija da razmisle o programiranju sličnih naslova za iduće ljeto, do tada smatrano jalovom sezonom čiji se uobičajeni pad prihoda kompenzirao jakim premijerama u vrijeme zimskih praznika.
Terminator i Rocky
Samo dvije godine kasnije “Ratovi zvijezda” Georgea Lucasa dokazali su da je ljeto i te kako dobro vrijeme za rušenje filmskih rekorda, pokorivši čak i “Ralje”, vrtoglavom zaradom od tadašnjih 775,4 milijuna dolara, što bi, ako se uzme u obzir inflacija, danas iznosilo oko 1,8 milijardi dolara.
Početak osamdesetih obilježila je velika bitka između Spielbergovih i Lucasovih ljetnih blockbustera: “Ratovi zvijezda: Imperij uzvraća udarac” i “Povratak jedija” također su ušli u top pet najunosnijih blockbustera u povijesti, dok je Spielberg odgovorio pokretanjem serijala “Indiana Jones” te obiteljskim superhitom “E.T. izvanzemaljac” koji je ponovio golemu zaradu “Ralja”.
Selidbom iz originalno zimskih termina, među velike ljetne blockbustere osamdesetih i devedesetih ušli su i filmovi iz serijala “Rocky” i “Terminator”, pri čemu posebno pamtimo “Terminator: Sudnji dan” iz 1991. godine.
Kao što će filmski teoretičari poslije primijetiti, nakon pojave “Ralja” izraz blockbuster više nije značio samo rekordnu zaradu, nego i određen set pravila po kojem su se brze, vizualno raskošne priče pune uzbuđenja režirale gotovo tvoreći žanr za sebe.
Filmovi poput “Forresta Gumpa” Roberta Zemeckisa ostat će rijetke iznimke koje su se odmakle od futurističko-akcijskog ili avanturističkog štiha, ipak stvorivši predanu sljedbu fanova te zaradivši i novac i nagrade.
Iste godine pojavio se i “Kralj lavova”, ponovno iznimka iz dotadašnje ljetne produkcije blockbustera, ovaj put jer je riječ bila o dugometražnom animiranom filmu koji se pokazao uspješnijim i unosnijim od većine igranih filmova iz tog vremena potaknuvši proizvodnju niza visokobudžetnih crtića, među kojima su na ljetnim blagajnama kasnije razvaljivali “Potraga za Nemom” i “Shrek”, a zimi “Priča o igračkama” i “Frozen”, ali nijedan se do danas nije približio golemom uspjehu “Kralja lavova”.
Premijera u ljetnim mjesecima, dakako, ne jamči uspjeh. Anegdotalni su primjeri filmova poput “Avantura Pluta Nasha”, “Trinaestog ratnika” i “Speed Racera” koji su unatoč velikim glumačkim ili redateljskim imenima te jakom marketingu gubili stotine milijuna dolara. Među uspješnim ljetnim blockbusterima novijeg doba ističu se superherojski serijali “Spider-man” i “Avengers”, a tu su i “Transformeri” koji svoj uspjeh mogu zahvaliti ludilu koje su izazvali na brzorastućem kineskom tržištu.
Ono bi, očekuje se, za nekoliko godina trebalo postati najveće na svijetu, zbog čega će se Hollywood sve više prilagođavati ukusu tamošnjih gledatelja. A oni najvećim dosegom zapadnog filma smatraju – “Brze i žestoke”.
