Jon Jones vratio se nakon devetomjesečne suspenzije zbog uzimanja dopinga i odmah dobio priliku boriti se za vraćanje naslova prvaka UFC-ove poluteške kategorije. Protivnik mu je ponovno bio Daniel Cormier, opet je pobijedio i ponovno je otkriveno da je koristio zabranjene supstancije.
Ne samo to, kritičari će reći da je predsjednik organizacije Dana White sve znao i prije borbe. Naime, Američka antidopinška agencija (USADA) rezultate testova nelogično objavljuje nakon borbe. Život “čistog” borca je tada ugrožen, a novac koji se zaradi ostaje u džepovima aktera prljavog posla. Od 2002. godine pa sve do danas zabilježena su 63 doping-slučaja! Loš je primjer konstantno žmiriti na probleme. Posebno jer prečesto “padaju” prvaci, bivši prvaci i megapopularni borci kao Chael Sonnen (2010. i 2014.), Mirko Filipović (2015.), Jon Jones (2016. i 2017.), Brock Lesnar (2016.), Junior Dos Santos (2017.)... Specifičan je slučaj Mirka Filipovića, koji je uzimao hormon rasta kako bi što prije bio spreman za novu borbu. Jer zarada je u mečevima i, to što tijelo ne može podnositi nadljudske napore, mora se nekako “zaobići”. Liječnici borcima nakon mečeva zabranjuju puni trening na 30 do 60 dana. Svaki od njih to zanemaruje. Ako je ozljeda previše bolna, neki posežu za dopingom. Sreća je što se stroga USADA posljednje dvije godine još postrožila pa UFC mora više pozornosti posvećivati suspenzijama, a možda uskoro i kaznama. Na to nikako da se dočeka. Baš zato treba pozdraviti Marka Hunta. Srčani borac u karijeri je ušao u sedam mečeva s dopingiranim borcima. Uvjeren je da se za neke to znalo i prije same borbe, kao u slučaju Brocka Lesnara. Tužio je UFC i Lesnara zato što mu je bio ugrožen život i što mu nije zabilježena pobjeda. Uspio je dobiti tužbu, a pripalo mu je 250 tisuća dolara odštete, koju je morao platiti Lesnar. I sad, nakon nove afere s Jonesom, možda i UFC počne odgovarati za ovakve propise te doživimo prekid katastrofalne situacije. Upravo zato toliko je značajno sve što čini Stipe Miočić, prvak UFC-ove teške kategorije. Na samom je vrhu, a ništa nije uzimao. Hunt se jedini usudio napraviti konkretne korake, svjestan da nije imao što izgubiti.
– Legende PRIDE organizacije su sve prosječni borci, koji su “napumpani” steroidima ulazili u ring. Pogledajte samo kako se u UFC-u osramotio Cro Cop, to je bila tragikomedija – rekao je “lajavac” Chael Sonnen nekoliko mjeseci prije nego što je i sam “pao” na testu, a četiri godine poslije opet je pao. Borci su spremni na sve da bi uspjeli. Uostalom, jedino što se može dogoditi jest suspenzija, a ako prijevara prođe, bit će osjetno bogatiji. U takvoj situaciji posebno će stariji i istrošeni borci posegnuti za dopingom. Time se ponovno vraćamo na Jonesa. S njim je gotovo jer minimalno četiri godine će izbivati iz slobodne borbe, a kad se možda i vrati imat će 34 godine, što nisu baš najbolje godine za primanje udaraca. Najbolje bi bilo takvima kao on već pri prvom prijestupu odrediti suspenziju, oduzeti novac zarađen od borbe i na rankingu ga postaviti na samo dno, tako da, kad se i vrati, mora krenuti ispočetka. Drugačije se to ne može riješiti jer uvijek će biti onih koji su spremni riskirati karijeru u UFC-u korištenjem dopinga. A time se u prvi plan ponovno gura Lesnar. Riječ je o zvijezdi WWE organizacije koja ne mari za uzimanje dopinga jer ionako je sve samo show. Stoga, u tome uvijek ima izlaz, a ujedno u Americi i potrebnu slavu pa je od UFC-a zaradio desetak milijuna dolara bez obzira na to što je zapravo bio samo prolaznik. Ali, na kraju zapravo takvi donose UFC-u zaradu i upravo zato uvijek će se zažmiriti.
